Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GOLDONI, Raoul (Raul), kipar, slikar i dizajner (Split, 27. I. 1919 – Zagreb, 24. III. 1983). Završio 1938. realnu gimnaziju u Splitu, slikarstvo diplomirao 1942. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (M. Tartaglia), a studij nastavlja 1942/43. na Akademiji likovnih umjetnosti u Rimu. God. 1944. odlazi u partizane, gdje u sastavu istarskih jedinica radi u partizanskom tisku. Poslije rata je likovni urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske (1947–51) i izdavačkom poduzeću »Mladost« (1951–63). God. 1960. nastavnik je oblikovanja i obradbe stakla u Staklarskoj školi te od 1967. voditelj odjela za dizajn u tvornici stakla »Boris Kidrič« u Rogaškoj Slatini. Istodobno je od 1963. profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Jedan je od osnivača Galerije Forum (1969). – Slikarstvom se počinje baviti kao gimnazijalac te već 1937. sudjeluje u Splitu na izložbi »Najmlađi«. Svoj je izraz razvijao u okvirima Cézanneova konstruktivističkog slikarstva i fovizma. Slikao je mrtve prirode, pejzaže, interijere (Mrtva priroda, 1951; Na obali, 1952; Motiv iz Voloskog, 1952). U potrazi za izvornošću znakova 1950-ih radi crteže te kolorističku gamu svodi na nekoliko tamnih tonova. Do 1961, kada trajno napušta slikarstvo i priklanja se kiparstvu, njegov se izraz kretao između apstrakcije, temeljene na slobodnim ornamentalnim zapisima i kompozicijskoj arabeski (Kompozicija, 1960; Kompozicija, 1961), i figuracije u kojoj prevladava ekspresionistička napetost (Ležeći akt, 1960). Od 1956. počinje izrađivati reprezentativne unikatne predmete u staklu, a od 1958. sustavnije se bavi staklom. Projektira serije predmeta za tvornice stakla »Boris Kidrič« u Rogaškoj Slatini i »Kristal« u Samoboru, gdje je 1963–65. vanjski suradnik i stručni savjetnik. Od 1961, u suradnji s nizom staklarskih radionica u Muranu (Venini, Barbini), različitim tehnikama oblikuje unikatne uporabne predmete, skulptorske slobodne oblike i kompozicije te multiple od stakla. Radi nefigurativne, zaobljene organske oblike i figurativne kompozicije s aluzijama na kristalizirane životinjske i ljudske likove (Vepar, 1968; Mrcina, 1972/ /73; Kompozicija – Torzo III, 1975; Začetni oblik, 1975; Životinjska glava s rogom, 1975; Sklop I, 1977; Glava ždrijepca, 1979; Zeleni torzo, 1979). Svoje stakloskulpture ne razvija samo u vanjskoj formi, nego svjesno intervenira u unutrašnjost mase, stvarajući djela koja ne privlače samo ritmom i ravnotežom masa, nego i unutrašnjim svojstvima (prozirnost, opalescentnost, odsjaj). Pažljivom obradbom površine volumena filtrira i regulira tijek svjetlosti, usmjerava pogled kroz staklene dubine, čime svoje skulpture snažnije povezuje s prostorom. God 1972–74. u muranskoj tvornici Seguso izvodi niz skulptura u staklu iz kojih će proizići nove slike-objekti (1974–79), ali i skulpture u metalu te kamenu i plastičnoj masi. Okrenuvši se oblikovanju u bronci, istražuje u njoj ono što je samo naslućivao u staklu: čistoću i postojanost oblika, suzdržaniju igru svjetla i sjene i taktilna svojstva. Neprozirnost toga materijala prisilila ga je na rastvaranje forme i osjetljivu obradbu površine (Sjedeći torzo, 1973; Ležeći akt, 1978; Portret Magde, 1978). Težeći naturalizmu sadržaja, a u želji da prikaže smrt i prolaznost, oblikuje ljudske i životinjske brončane glave koje često podsjećaju na okamine (Životinjska glava s rogom, 1975; Glava bekana, 1976; Konjska glava, 1978). Usporedo s radom u staklu, u suradnji sa S. Jurićem, oblikuje unikatne predmete u srebru. God. 1963–68. istražuje nove tehnološke postupke na području keramike. U tvornici »Jugokeramika« u Zaprešiću upoznaje se s procesom rada u industrijskoj keramici te projektira serije ukrasnih i unikatnih predmeta. Posebno zanimanje pokazivao je za likovnu sintezu. S izoštrenim smislom za izbor materijala i mjerila u prostoru, u suradnji s arhitektima, ostvario je prostorna rješenja za više objekata javne i društvene namjene, među kojima su interijeri zgrade Ministarstva obrane na Trgu Petra Krešimira IV (1953–54, s N. Šegvićem) i Zagrebačke banke u Vlaškoj ul., kbr. 106 u Zagrebu (1971, sa S. Jelinekom i E. Murtićem) te niz zidnih i prostornih kompozicija u turističkom naselju »Villas Rubin« u Rovinju (1978–79, s F. Vejzovićem i E. Kokotom). Izveo je zidne kompozicije u zagrebačkom Brodarskom institutu (1953); Ribanje i ribarsko prigovaranje u hvarskoj gradskoj loži (1954, 1971. uklonjeno); keramičko-dekorativni zid u Osnovnoj školi »Vis« u Visu (1964); slikanu tapiseriju Prostor u prostoru i dvije kompozicije Stakleni zid – zid za sebe za Privrednu banku u Rijeci (1980) te nekoliko samostalnih intervencija u prostoru (brončane skulpture: Ležeći torzo za hotelski kompleks »Babin kuk« u Dubrovniku, 1975; Dodirnuti prostori za Zagrebačku banku na Maksimirskoj cesti, kbr. 86 u Zagrebu, 1978) i dr. Osobito se ističu rješenja serijski izrađenih staklenih elemenata za interijer zgrade političkih organizacija na Prisavlju (1968, s I. Vitićem) i za pročelje galerije »Gradec« na Gornjem gradu u Zagrebu (12000 staklenih ploča; 1979–83, s I. Emilijem). Nerijetko rješava čitav dizajnerski program obuhvaćajući različite materijale: staklo, kovina, keramika, tekstil, drvo, beton (hotel »Libertas« u Dubrovniku, 1969–71, uništen u ratu 1991; s A. Čičin-Šainom i Ž. Vincekom; ističu se tapiserija za Kongresnu dvoranu, 1971. i skulptura Konjanici za predvorje, 1973). Radio je i na području ilustracije i likovne opreme knjiga. Samostalno izlagao u Zagrebu (1951. sa Z. Pricom, 1961. s V. Michielijem, I. Sabolićem i I. Šebaljem, 1967, 1974–75, 1979, 1980), Rijeci (1977), Splitu (1978), New Yorku (1980), Pittsburghu (1981), Beogradu (1983), Bolu (1984. sa Šebaljem i Michielijem) i Poreču (1984) te skupno s ULUH-om (od 1947), na Zagrebačkom triennalu primijenjenih umjetnosti (1959 – II. nagrada za projekt stakla), Zagrebačkom salonu (1965, 1978 – nagrada za skulpturu, 1981), na izložbama Form und Qualität (München 1968 – Zlatna medalja bavarske vlade za skulpturu u staklu), Glas heute – Kunst oder Handwerk? (Zürich 1972, Köln, 1973), International Glass Sculpture (Miami 1973), izložbama Labinskih ateliera (1973, 1975), Modernes Glas aus Amerika, Europa und Japan (Frankfurt na Majni 1976), Hrvatsko kiparstvo 1955–1975 (Zagreb 1977), na Izložbi suvremenoga hrvatskog slikarstva (Mainz 1977), Kunstsammlung der Veste Coburg (1977 – II. nagrada grada Coburga za skulpturu u staklu), Akt danas (Zagreb 1980), Pioniere der Glaskunst (Frankfurt na Majni 1980), na Triennalu hrvatskog kiparstva (Zagreb 1982, 1985), na izložbama Grafičko-industrijski dizajn 1950–1960 (Zagreb 1983), Suvremena hrvatska keramika (Zagreb 1984), Staklo u suvremenom hrvatskom kiparstvu (Zagreb 1988), 125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti (Zagreb 1996). Posmrtno mu je 1984. priređena u Zagrebu retrospektivna izložba. Pisao je o teorijskim problemima umjetničkog odgoja (Tradicija i suvremenost i Umjetnost i odgoj. U katalogu izložbe: Raul Goldoni. Skulptura 1972–1980). U hrvatskoj umjetnosti XX. st. G. zauzima istaknuto mjesto, posebno na području likovnog oblikovanja u staklu, kojemu je jedan od začetnika u svijetu. God. 1959. dobio je Nagradu grada Zagreba za industrijsko oblikovanje, a 1974. Nagradu »Vladimir Nazor«.

LIT.: C. Fisković (N): Omladinska izložba u Salonu Galića. Novo doba (Split), 20(1937) 87, str. 2–3. – D. Grlić: Za umjetničko u umjetnosti. Telegram, 2(1961) 84, str. 4. – Đ. Comisso: Raoul Goldoni. Oblici u staklu (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1967. – V. Maleković: Ljepota staklene materije. Vjesnik, 28(1967) 7. VI, str. 7. – E. Billeter: Glas heute – Kunst oder Handwerk (predgovor katalogu izložbe)? Zürich 1972. – V. Maleković: Umjetnost na staklenim nogama. Vjesnik, 33(1972) 25. VII, str. 7. – Isti: Čuda muranske plastike. Ibid., 35(1974) 21–22. IV, str. 13. – Isti: Dizajn Raula Goldonija. Ibid., 11. XII, str. 11. – Raoul Goldoni. Skulpture i crteži 1972–1973. Zagreb 1974. – R. Grover i L. Grover: Contemporary Art Glass – Yugoslavia. New York 1975, 196–198. – G. Quien: Raoul Goldoni. Život umjetnosti, 1975, 22/23, str. 165–167. – A. Ohm i M. Bauer: Modernes Glas aus Amerika, Europa und Japan. Frankfurt am Main 1976. – P. Rath: Internationales Glas-Symposium Mexico. Kunst und Handwerk. Dortmund 1976. – C. Eisenbeis: Glaskunst der Gegenwart (predgovor katalogu izložbe). Kassel 1977. – V. Ekl: Raoul Goldoni (predgovor katalogu izložbe). Rijeka 1977. – V. Maleković: Raoul Goldoni. Skulpture i crteži (predgovor katalogu izložbe). Split 1978. – V. Rismondo: Umjetnost Raoula Goldonija. Mogućnosti, 25(1978) 8, str. 967–968. – V. Ekl: Mediteranski kiparski simpozij u kamenu 1969–1979. Labin 1980. – T. Maroević: Povodom izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu u lipnju 1980. Bulletin JAZU, 1980, 2(50), str. 137–143. – Isti: Skulptura Raoula Goldonija 1972–1980 (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1980. – Z. Rus i M. Šolman: Apstraktne tendencije u Hrvatskoj 1951–1961 (katalog izložbe). Zagreb 1981. – Z. Tonković: Raul Goldoni. U katalogu: Galerija Bol. Bol 1981. – S. Jelinek: Svijet staklene skulpture Raoula Goldonija. Čovjek i prostor, 30(1983) 367, str. 32–33. – (Nekrolozi): J. Depolo, Oko, 11(1983) 14. III, str. 5. – I. Emili, Čovjek i prostor, 30(1983) 363, str. 10–11. – F. Kulmer, Ljetopis JAZU, 1984, 87, str. 541–542. – T. Lalin, Večernji list, 27(1983) 28. III, str. 5. – V. Maleković, Vjesnik 44(1983) 26. VI, str. 5. – G. Quien, Studio, 20(1983) 991, str. 53. – I. Šimat Banov, Danas, 2(1983) 29. III, str. 44. – V. Bužančić: Raoul Goldoni–Valerije Michieli–Ivan Šebalj (predgovor katalogu izložbe). Bol 1984. – S. Jelinek: Oživljavanje monotonije. Oko, 12(1984) 5. VII, str. 14. – Isti: Slikar renesansne nadarenosti. Danas, 3(1984) 3. VII, str. 49–51. – Raul Goldoni (katalog izložbe s potpunijom bibliografijom). Zagreb 1984. – Slikari i kipari članovi razreda za likovne umjetnosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb 1986. – Tisuću godina hrvatskog kiparstva. Zagreb 1997.
 
Vlado Bužančić i Darja Tomić (2002)