GRBIĆ, Matija

GRBIĆ, Matija (Ματθίας Γαρβύκιος Ἰλλυρικός, Matthias Garbitius Illyricus; Garbicius, Grbac, Ilirik), humanist, pjesnik i prevoditelj (Istra?, između 1503. i 1508 — Tübingen, 1. V. 1559). Pretpostavlja se da je rođen u Istri. Oskudni suvremeni i potonji podatci o njegovu životu govore da je bio postolarski sin s nesigurne turske granice i da su ga siromašni roditelji otputili u Njemačku s »petnaest krajcara popudbine«. U Nürnbergu ga je u svoj dom primio njemački humanist Joachim Kammermeister Camerarius. Nakon što je u njegovoj latinskoj školi naglo uznapredovao u znanju grčkoga i latinskoga, nastavio je školovanje 1533. na Sveučilištu u Heidelbergu, kamo je na studij odveo i dva bogata nürnberška mladića. Iduće godine već boravi u Wittenbergu zajedno sa svojim štićenicima, gdje je prigodni sustolnik Lutherov te Melanchthonov student i jedan od bliskih mu prijatelja. Zbog iskazana mara i znanja iste je godine promaknut u magistra »artium« i primljen za predavača grčke književnosti na wittenberškom Sveučilištu. God. 1537. Melanchthon ga je preporučio za profesorsko mjesto u Tübingenu; tu je, osim grčkoga, predavao 1537–59. i etiku, a tri je puta biran i za fakultetskoga dekana. Pomagao je Matiji Vlačiću kad se ovaj, školujući se u protestantskim sveučilištima, 1540. našao u Tübingenu. G. nije bio žestok luteran poput Vlačića, nego se u međuprotestantskim sukobima o interimu, odn. primirju s katolicizmom, poput svojih profesorskih kolega više držao melanchthonovske, umjerenije struje. Njegova nastavnička djelatnost zrcali se prije svega u dvama zamašnim filološkim pothvatima, u svojedobno vrlo cijenjenim proznim prijevodima na latinski Hesiodova spjeva Djela i dani (Basel 1559) te Eshilova Prometeja (Basel 1559). Oba su prijevoda popraćena iscrpnim jezičnosadržajnim pojašnjenjima i ćudorednim poukama. Za školske je prigode sastavljao uznosite i dotjerane latinske govore, od kojih je tiskom zasebno objavio proslov svojim predavanjima iz nauka o ćudoređu Oratio de doctrina morum et vitae (Tübingen 1545) te govor o životu i nauku Hipokratovu, Oratio de vita, moribus, doctrina et professione Hippocratis (Tübingen 1546), kojim je popratio promaknuće svoga prijatelja, liječnika Georga Forstera. Bavio se i književnim radom s lakoćom skladajući nadgrobne natpise, pozdravne epigrame u vlastitim ili tuđim izdanjima i svatovske pjesme, pretežno u grčkim, ali i u latinskim elegijskim distisima. Najopsežniji mu je grčki epitalamij De nuptiis Georgii Sabini et Annae, filiae Philippi Melanchthonis, svatovac u 82 dvostiha prigodom udaje Melanchthonove kćeri Ane, objavljen u pjesničkoj zbirci Georgii Sabini Brandenburgensis Poemata (1543), i grčka ženidbena čestitka würtenberškomu vojvodi Kristoforu Carmen gratulatorium de nuptiis illustrissimi principis et D. Domini Christophori Ducis in VVirteberg (Tübingen 1544). Njegov latinski prijevod znamenitoga grčkoga pisma što ga je časnik Ptolemejeve straže Aristeja tobože uputio bratu Filokratu tiskan je posmrtno pod naslovom Aristeae, De legis Divinae ex Hebraica lingua in Graecam translatione (Basel 1561), doživjevši više izdanja. Posmrtno je objavljen i njegov latinski prijevod s komentarom djela Dionizija iz Halikarnasa De Tucydidis historia (Basel 1579).