Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ČIŽEK, Vjenceslav, pjesnik i publicist (Đenovići u Boki kotorskoj, 28. II. 1929). Završio 1949. učiteljsku školu u Herceg-Novom. God. 1953–54. u Cetinju uređivao s Dragutinom Vujanovićem list Omladinski pokret te osnovao Klub mladih pisaca. Iz Crne Gore protjeran 1954. zbog pokušaja objavljivanja afirmativnih članaka o Milovanu Đilasu. Iste godine započeo studijem svjetske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, a u proljeće 1955. zbog pisanja proturežimskih satiričnih pjesama i organiziranja studentskih demonstracija osuđen na dvije godine strogog zatvora i utamničen u Srijemskoj Mitrovici. God. 1957. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu upisuje studij filozofije i povijesti te diplomirao 1961. Od 1961. do 1969. gimnazijski je profesor u Sarajevu, Kaknju, Kotoru, Titogradu i Foči, 1968–71. stručni suradnik u Ministarstvu za prosvjetu i kulturu Bosne i Hercegovine. Domovinu napušta 1972. i odlazi u emigraciju te kao pjesnik, publicist, novinar i kolumnist surađuje u iseljeničkim listovima Hrvatska borba (Washington), Hrvatski put (Toronto), Republika Hrvatska (Buenos Aires), Hrvatska revija (München—Barcelona), a samostalno uređuje mjesečnik Rakovicu (Buenos Aires 1976–77). U studenom 1977. kidnapiraju ga pripadnici jugoslavenske Službe državne sigurnosti u Italiji (Lago di Como) te dopremaju u Jugoslaviju, gdje je 1978. na montiranom političkom procesu u Sarajevu osuđen na 15 godina robije. Zauzimanjem mnogobrojnih inozemnih hrvatskih organizacija, svjetske organizacije Amnesty International, međunarodnoga PEN-kluba i službenih njemačkih organa pušten je iz zeničke tamnice i 1988. vraćen u Njemačku, gdje živi. — Prve stihove i prozne sastavke počeo je objavljivati kao srednjoškolac u Omladinskom pokretu i časopisu Stvaranje, a dvjema pjesmama zastupljen je i u zborniku Stihovi mladih (Cetinje 1952). Č. je pjesnik pobune protiv totalitarnih režima i mehanizama vlasti koji određuju i nadziru strukturu svijesti. Poetiku svojih satiričnih pjesama i proza gradi na rastvorbi ispraznosti i besmisla samoupravnog nazivlja ( Narodni narod, Novi Yugo ustav, Samoupravljačka gramatika s rječnikom). Motivici i vezanom stihu satiričnih društvenih pjesama stoje usuprot lirske minijaturne reminiscencije na rodnu Boku i Mediteran, što se zrcali i u pjesničkoj zbirci Krvopisi predsvanuća. Javljao se i političkim člancima analizirajući pojavnosti političkog otuđenja, državnog ateizma, političkog pluralizma, načine učvršćivanja vlasti i dr. Služio se pseudonimima Mak Bardak i Meho Bukara. Za tamnovanja u Zenici objavljen je u Republici Hrvatskoj (1981, 128) skup njegovih tekstova pod naslovom Vjenceslav Čižek — borac i mučenik, preveden poslije na njemački, engleski, francuski, pa čak i ruski (Kontinent, 1982, 34; ur. A. Solženjicin).

DJELA: Krvopisi predsvanuća. Buenos Aires 1989, Freiburg 1990 (pretisak).
 
LIT.: I. D.: Prof. Vjenceslav Čižek — čuvanje ljudskog dostojanstva. Hrvatska revija (München—Barcelona), 38(1988) 4, str. 744–746. — M. Dugeč: Vjenceslav Čižek — čovjek i pjesnik (pogovor u: Krvopisi predsvanuća. Freiburg 1990, 53–57). — Ž. Kustić: »Zrno svjetla u čeljusti mraka« (intervju). Glas Koncila, 29(1990) 49/50, str. 7.
 
Nataša Bašić (1993)