ČOLAKOVIĆ, Enver
traži dalje ...ČOLAKOVIĆ, Enver, prozaik, pjesnik i prevoditelj (Budimpešta, 27. V. 1913 — Zagreb, 18. VIII. 1976). Školovao se u Budimpešti, Sarajevu i Beogradu, a u Zagrebu diplomirao povijest (1962). Od 1939. do 1944. djeluje u Sarajevu kao slobodni pisac, a od 1945. sve do smrti živi u Zagrebu. Tu je bio korektor u Nakladnom zavodu Hrvatske (do 1946), redaktor u Leksikografskom zavodu (1952–53), zatim živi od slobodnog zanimanja. Bio je član Matice hrvatske, Društva književnika Hrvatske, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i PEN-kluba. — Kao dvojezičan pisac objavljuje od 1931. do 1939. na mađarskom i hrvatskom pjesme, pripovijetke, eseje, prijevode. Od 1939. do 1944. objavio je u Zagrebu (7 dana, Hrvatska misao, Hrvatski narod, Hrvatsko kolo) i Sarajevu (Osvit, Novi behar, Hrvatska pozornica) dvadesetak pripovijedaka i novela, roman Mujića Hanka te mnogobrojne eseje i prikaze. Komedija Moja žena krpi čarape izvodila se u sarajevskom (1943) i banjolučkom (1944) kazalištu. God. 1944. Matica hrvatska objavila je roman Legenda o Ali-paši. U njemu je Č. u najboljoj tradiciji europske proze naznačio kulturno-povijesnu samobitnost bošnjačkoga duha. Prema mišljenjima J. Benešića, Lj. Marakovića, S. Lasića i M. Krleže tome romanu pripada dostojno, a dotad nepriznato, mjesto u povijesti hrvatske književnosti. Kako Č. u promijenjenim političkim prilikama nakon 1945. uglavnom nije mogao objavljivati, bavio se prevođenjem. Najprije je prevodio djela E. Šinka (1947–51), a za Antologiju svjetske lirike (Zagreb 1956) više mađarskih, njemačkih i engleskih pjesnika; u Republici, Razlogu i Mogućnostima (1965–66) objelodanio je panoramu mađarskog i austrijskog pjesništva. God. 1965. preveo je sa staromađarskog libreto Kodályeva oratorija Psalmus Hungaricus. U Republici i Mogućnostima 1968. predstavio je suvremenu mađarsku kritiku; 1969. prevodi libreto Wagnerove opere Majstori pjevači. Autor je i knjige prepjeva poezije G. Illyésa (Zagreb 1971) te dviju knjiga poezije Z. Csuke: Moje dvije domovine (Sarajevo 1972) i Poezija (Zagreb 1975). Nakon pjesnikove smrti raste zanimanje za njegov književni rad. U Životu 1977. izlazi poema Stvaranje svijeta, 1978. izvodi se radijska dramatizacija Legende o Alipaši, a u Beču i Budimpešti izlaze prijevodi njegovih pjesama. God. 1978. u Zagrebu je objavljena Zlatna knjiga mađarske poezije, dotad najopsežniji pregled mađarske poezije na stranom jeziku. Pjesnikov sin Zlatan objavio je 1981. popis opsežne rukopisne ostavštine i biobibliografske podatke u Kronici Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 1984. u Književnoj smotri prepjeve austrijskih pjesnika, a 1990. u Izabranim pjesmama dio pjesničke ostavštine i dnevničkih zapisa. U rukopisu je ostalo pet romana, više pripovijesti, pjesama, prijevoda, Antologija austrijske poezije XX. stoljeća te prepjevi Adyjeve i Petőfijeve lirike. Za Legendu o Ali-paši dobio je nagradu Matice hrvatske za najbolji hrvatski roman (1943), a za prevodilački rad odlikovan je 1970. austrijskim Križem časti za znanost i umjetnost I. reda te Petőfijevom plaketom.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
ČOLAKOVIĆ, Enver. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4082>.