ČOLAKOVIĆ, Enver

traži dalje ...

ČOLAKOVIĆ, Enver, prozaik, pjesnik i prevoditelj (Budimpešta, 27. V. 1913 — Zagreb, 18. VIII. 1976). Školovao se u Budimpešti, Sarajevu i Beogradu, a u Zagrebu diplomirao povijest (1962). Od 1939. do 1944. djeluje u Sarajevu kao slobodni pisac, a od 1945. sve do smrti živi u Zagrebu. Tu je bio korektor u Nakladnom zavodu Hrvatske (do 1946), redaktor u Leksikografskom zavodu (1952–53), zatim živi od slobodnog zanimanja. Bio je član Matice hrvatske, Društva književnika Hrvatske, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i PEN-kluba. — Kao dvojezičan pisac objavljuje od 1931. do 1939. na mađarskom i hrvatskom pjesme, pripovijetke, eseje, prijevode. Od 1939. do 1944. objavio je u Zagrebu (7 dana, Hrvatska misao, Hrvatski narod, Hrvatsko kolo) i Sarajevu (Osvit, Novi behar, Hrvatska pozornica) dvadesetak pripovijedaka i novela, roman Mujića Hanka te mnogobrojne eseje i prikaze. Komedija Moja žena krpi čarape izvodila se u sarajevskom (1943) i banjolučkom (1944) kazalištu. God. 1944. Matica hrvatska objavila je roman Legenda o Ali-paši. U njemu je Č. u najboljoj tradiciji europske proze naznačio kulturno-povijesnu samobitnost bošnjačkoga duha. Prema mišljenjima J. Benešića, Lj. Marakovića, S. Lasića i M. Krleže tome romanu pripada dostojno, a dotad nepriznato, mjesto u povijesti hrvatske književnosti. Kako Č. u promijenjenim političkim prilikama nakon 1945. uglavnom nije mogao objavljivati, bavio se prevođenjem. Najprije je prevodio djela E. Šinka (1947–51), a za Antologiju svjetske lirike (Zagreb 1956) više mađarskih, njemačkih i engleskih pjesnika; u Republici, Razlogu i Mogućnostima (1965–66) objelodanio je panoramu mađarskog i austrijskog pjesništva. God. 1965. preveo je sa staromađarskog libreto Kodályeva oratorija Psalmus Hungaricus. U Republici i Mogućnostima 1968. predstavio je suvremenu mađarsku kritiku; 1969. prevodi libreto Wagnerove opere Majstori pjevači. Autor je i knjige prepjeva poezije G. Illyésa (Zagreb 1971) te dviju knjiga poezije Z. Csuke: Moje dvije domovine (Sarajevo 1972) i Poezija (Zagreb 1975). Nakon pjesnikove smrti raste zanimanje za njegov književni rad. U Životu 1977. izlazi poema Stvaranje svijeta, 1978. izvodi se radijska dramatizacija Legende o Alipaši, a u Beču i Budimpešti izlaze prijevodi njegovih pjesama. God. 1978. u Zagrebu je objavljena Zlatna knjiga mađarske poezije, dotad najopsežniji pregled mađarske poezije na stranom jeziku. Pjesnikov sin Zlatan objavio je 1981. popis opsežne rukopisne ostavštine i biobibliografske podatke u Kronici Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 1984. u Književnoj smotri prepjeve austrijskih pjesnika, a 1990. u Izabranim pjesmama dio pjesničke ostavštine i dnevničkih zapisa. U rukopisu je ostalo pet romana, više pripovijesti, pjesama, prijevoda, Antologija austrijske poezije XX. stoljeća te prepjevi Adyjeve i Petőfijeve lirike. Za Legendu o Ali-paši dobio je nagradu Matice hrvatske za najbolji hrvatski roman (1943), a za prevodilački rad odlikovan je 1970. austrijskim Križem časti za znanost i umjetnost I. reda te Petőfijevom plaketom.

DJELA: Legenda o Ali-paši. Zagreb 1944, 1970², 1989³. — Izabrane pjesme. Zagreb 1990. — Lokljani. Iz Bosne o Bosni. Zagreb 1991. — Mali svijet. Zagreb 1991.
 
LIT.: V. Jurčić: Suvremeni hrvatski pjesnici muslimani. Osvit, 1(1942) 24, str. 6. — H. M. Dizdar: Moja žena krpi čarape. Ibid., 2(1943) 57, str. 7. — J. Benešić: Legenda o Alipaši Envera Čolakovića. Vienac, 36(1944) 6/10, str. 134–137. — A. Glavaš (A. R. Buerov): San i java u romanu Envera Čolakovića. Hrvatska revija, 17(1944) 9, str. 486–488. — P. Grgec: Čolakovićeva legenda o Ali-paši. Hrvatski narod, 6(1944) 1139, str. 2. — Lj. Maraković: Legenda o Ali-paši. Spremnost, 3(1944) str. 127. — A. Nametak: Enver Čolaković, Legenda o Ali-paši. Novi Behar, 16(1944) 21, str. 339–340. — T. Smerdel: Legenda o Ali-Paši. Nova Hrvatska, 4(1944) 17. IX. — R. Grgec: Enveru Čolakoviću. Marulić, 9(1976) 5, str. 349. — I. Kajan: Enver Čolaković (1913–1976). Oko, 4(1976) 26. VIII, str. 8. — Z. Csuka: Zlatna knjiga mađarske poezije. Antologija u izdanju MH. Magyar Nemzet (Budapest), 1978, 19. III. — T. Reich-Ribar: Čolaković und Seine »Biblischen Geschichten«. Pannonia (Wien), 8(1980) 2, str. 39–40. — Z. Čolaković: Popis rukopisne ostavštine Envera Čolakovića. Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 7(1981) 20, str. 113–141. — S. D. Vujičić: Hrvatska Zlatna knjiga mađarske poezije. Nagyvilag (Budapest), 26(1981) str. 1237–1240. — E. Čengić: S Krležom iz dana u dan, 1. Zagreb 1985. — S. Filaković: Graditelj mostova. Narodne novine (Budimpešta), 1986, 4. IX. — S. D. Vujičić: Južni i sjeverni susjedi. Oko, 14(1986) br. 357. — J. Lešić: Međuratna BH drama. Pozorište, 30(1988) 5/6, str. 502–503. — S. Lasić: Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, 3. Zagreb 1989. — Z. Čolaković: Biografija Envera Čolakovića (s bibliografijom) (u: E. Čolaković, Izabrane pjesme. Zagreb 1990). — Dž. Latić: Najljepši roman muslimanske književnosti. Preporod, 4(1990) 15. II. — J. Pavičić: Enver Čolaković. Vjesnik, 51(1990) 12. II, str. 8. — B. Petrač: Enver Čolaković, Izabrane pjesme. Glasnik HDZ, 1(1990) str. 24–25. — M. Rojc-Čolaković: Sretna legenda. Danas, 9(1990) 13. III, str. 46. — S. Slamnig: Život predočen pjesmom. Marulić, 23(1990) 6, str. 862–864. — M. Slaviček: Ne/izabrani Enver Čolaković (predgovor u: Izabrane pjesme. Zagreb 1990, str. III–VI).
 
Mirko Žeželj (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ČOLAKOVIĆ, Enver. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4082>.