ČORAK, Željka

ČORAK, Željka, povjesničarka umjetnosti i književnica (Zagreb, 15. III. 1943). U Zagrebu završila klasičnu gimnaziju 1961. te na Filozofskom fakultetu 1967. diplomirala povijest umjetnosti i jugoslavenske književnosti. Doktorirala 1976. disertacijom o D. Ibleru i hrvatskoj arhitekturi u međuraću. Od 1968. do 1971. uređivala je likovne priloge u listu Telegram te bila predsjednik Komisije za časopise i izdavačku djelatnost Fonda za kulturu grada Zagreba. Obje funkcije napušta protestnim ostavkama zbog političkih prilika. Od 1972. zaposlena je u Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1976. postala znanstvenim suradnikom, 1979. višim znanstvenim suradnikom, a 1990. znanstvenim savjetnikom. Bila je glavni urednik časopisa Život umjetnosti (1976–87). Od 1993. potpredsjednik je Hrvatskog centra PEN-kluba. — Temeljno je područje njezina znanstvenog interesa hrvatska moderna arhitektura. Već 1971. o toj temi objavljuje zapaženu studiju u katalogu retrospektivne izložbe grupe »Zemlja« (suautor izložbe). Istražujući genezu modernizma, otkriva značenje i vrijednost historicističke arhitekture, u prvom redu njezine urbane dimenzije. Priredila je retrospektivu H. Bolléa (1974, s Ljiljanom Nikolajević), organizirala simpozij o njegovu djelu i uredila tematski dvobroj Života umjetnosti posvećen Bolléu i historicizmu (1978). Otada je stalno zaokuplja »čudo hrvatskoga historicizma«, pa 1980. sa suradnicima postavlja retrospektivu Počeci obrtne škole i vizualni identitet Zagreba, a 1988. s Anom Deanović objavljuje monografiju o zagrebačkoj katedrali. Na području suvremene arhitekture i urbanizma posebnu pažnju posvećuje revalorizaciji tradicionalnih sastavnih dijelova grada (ulice, trga, bloka, pročelja). Zalaže se za zaštitu spomenika i povijesnih sredina te surađuje s urbanističkim i konzervatorskim službama. Priređivala je izložbe (začetnik je sekcije »Prijedlog« Zagrebačkog salona). Usporedo se bavi književnim i književnoprevodilačkim radom, a prvim opsežnim tekstom Poezija Tina Ujevića javlja se 1962. u Poletu. Eseje o europskim pjesnicima Guillaumeu de Poitiersu, I. Buniću Vučiću, R. M. Rilkeu i dr. te prepjeve njihove poezije objavljuje u knjizi Lanjski snijezi. Osobito je zanimaju srednji vijek, manirizam i secesija, pa najviše prevodi autore iz tih razdoblja. Sa Z. Mrkonjićem prepjevala je Shakespeareove sonete (Forum, 1987). Prevela je knjige: H. Bosco, Sylvius (Zagreb 1983) i A. Dumas st., Pripovijest o Krckalu (Zagreb 1988). Znanstvene i stručne radove, likovne i književne eseje i kritike te prijevode objavljivala u periodicima Telegram (1962, 1967–71), Umetnost (1965–66), Život umjetnosti (1967–68, 1971–74, 1978–81, 1987–88), Čovjek i prostor (1968–69, 1971–72, 1975, 1977, 1979–80, 1984, 1986, 1988), Arhitektura (1969, 1973, 1976, 1978, 1980–81, 1983, 1987–88), Kritika (1969), Bolaffiarte (Milano 1970), Kolo (1970–71), Hrvatski tjednik (1971), Republika (1971–73, 1975), Teka (1972–76), Književna smotra (1974–76, 1979), Zbornik Trećeg programa Radio-Zagreba (1978, 1981, 1988), Forum (1980, 1987), Gordogan (1980–82, 1985, 1987), Radovi Instituta za povijest umjetnosti (1981, 1983–84), Peristil (1983, 1988/89), Sinteza (1984), Lettre internationale (1992), The Journal of Decorative and Propaganda Arts (Miami, SAD) i dr. — God. 1971. dobila Saveznu nagradu »Mladost« za knjigu likovnih eseja i kritika Kaleidoskop, 1989. Republičku nagradu »Božidar Adžija« za knjigu Zagrebačka katedrala. Za lirsko-memoarsku prozu Krhotine, u kojoj je sjedinila osjećaj za likovnost i pripovjedačko umijeće, dobila je 1992. Goranovu nagradu.