Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ALBERTI, Antun (Albertus, Antonius), pjesnik humanist (Split, druga pol. XV st. — Split, poslije 1535). Potomak je splitske patricijske obitelji; sin Andrije i stariji brat pjesnika Nikole. Kao ugledni građanin splitske komune obavljao je razne funkcije u gradskoj upravi. Nekoliko puta (1473, 1481) spominje se u ispravama kao svjedok, zatim zastupnik u parnicama i examinator (1476, 1517), a 1482. bio je i gradski sudac. Pripadao je splitskomu humanističkom krugu pjesnikâ koji su se okupljali oko Marka Marulića. F. Božičević Natalis spominje ga kao Marulićeva prijatelja. Pisao je na latinskom jeziku, a sačuvan je u više rukopisa jedino epitaf što ga je u dva elegijska distiha napisao u povodu Marulićeve smrti 1524 (Maesta Camoenarum nigra cum veste caterva).

LIT.: Milivoj Šrepel: Marulićeve latinske pjesme. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1899, 2, str. 18. — Cvito Fisković: Pjesma o Marku Marulu Pečeniću. Hrvatsko kolo, 3(1950) 2, 264–265. — Miroslav Marković: Pesme Franje Božičevića Natalisa. Beograd 1958, 122. — Nikica Kolumbić: Rukopisni trogirski zbornik latinskih pjesama nastalih od kraja XV do početka XVII stoljeća. Mogućnosti, 27(1980) 10/11, str. 1096.
 
Rafo Bogišić (1983)