Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ALBERTI, Ivan Lovro (Gianlorenzo), pravnik i političar (Split, 6. VIII 1795 — Split, 1. IV 1879). Podrijetlom je iz splitske patricijske obitelji, sin gradonačelnika Petra. God. 1830. u općinskom vijeću bio je politički pretor i potestat »suplente«. Kao član splitskoga općinskog vijeća prekretne 1848. potpisao je 29. ožujka peticiju, upućenu caru Ferdinandu V, protiv sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Na općinskim izborima 1849. postao je prisjednik splitskog općinskog vijeća. Bio je zamjenik načelnika kad je u siječnju iste godine prihvaćen zaključak kojim je odbačen prijedlog za uvođenje hrvatskog jezika u neke škole u Dalmaciji. Sudjelovao je u radu općinskog vijeća 10. XII 1860, koje je A. Bajamonti sazvao bez suglasnosti austrijskih vlasti. A. je pokušao kompromisnim prijedlogom izbjeći sukob, u čemu nije uspio. Kad je općinska kongregacija uputila predstavku caru tražeći da se pitanje budućeg položaja Dalmacije rješava tek nakon saziva Dalmatinskog sabora, A. je 16. XII 1860. bezrezervno podržao Bajamontija. God. 1864. bio je član odbora za općinske izbore; tada je između liberalnoga autonomaškog krila i Narodne stranke sklopljen savez te formirana »liberalna unija« koje su se članovi sukobili oko prava ribarenja domaćih i stranih ribara. Kao istaknuti autonomaš A. je bio predsjednik društva za gradnju tzv. Bajamontijeva kazališta. Budući da je bio najstariji član općinske uprave, vodio je ljeti 1865. skup u kazalištu pri proglašenju A. Bajamontija za prvoga izabranog splitskog načelnika.

LIT.: Grga Novak: Povijest Splita, 4. Split 1978.
 
Julije Grabovac (1983)