Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ĆIPIKO, Ivo, pripovjedač (Kaštel-Novi, 13. I. 1867 — Kaštel-Novi, 24. IX. 1923). Osnovnu školu završio u rodnom mjestu, tri godine franjevačke gimnazije u Sinju (1877–80), odakle je pobjegao nakon sukoba sa školskim vlastima. Školovanje nastavio u splitskoj gimnaziji (1880/81), zatim učio privatno i napokon se odao lutanjima po Bosni, gdje su zabilježeni i njegovi prvi književni pokušaji. Dobivši državnu stipendiju za učenje šumarstva, školuje se u šumarskoj školi u Križevcima (1887–90). Od 1891. do 1901. službuje u Nerežišćima na Braču, zatim je nakratko u Makarskoj, pa u Kotoru (1901/ 02), potom u Hvaru (1902–05). Nakon kraćeg zadržavanja u Kninu (1906), živi u Vrlici 1906–09, zatim opet u Kninu. God. 1911. posjećuje rimsku Međunarodnu umjetničku izložbu (s I. Meštrovićem), potkraj iste godine kraće je u Kaštelima, potom prelazi u Srbiju i postaje dopisnik beogradskih novina u Sarajevu. Za prvoga balkanskog rata 1912. boravi u Kumanovu, Skoplju, Vranju i na Kosovu, a za drugoga balkanskog rata 1913. ponovno je u Sarajevu. Zatim se vraća u Beograd i namješta u Presbirou, a početak I. svjetskog rata zatječe ga u Carigradu. Povratkom u Niš, dobiva »srpsko podanstvo« (15. XII. 1914), zbog čega su ga austro-ugarske vlasti proglasile veleizdajnikom. Kao ratni izvjestitelj boravi u Solunu, Ateni, na Krfu, zatim je u Rimu, na Korzici, u Marseilleu, ponovno u Solunu itd. O tim godinama ostavio je zapise Utisci iz rata 1912, Iz ratnih dana 1912–17, Iz solunskih borbi, svjedočanstva vremena te vrijedne priloge (posebice Ratni dnevnik) za razumijevanje složene Ćipikove osobnosti. Po svršetku rata zaposlio se u Beogradu kao inspektor Ministarstva šuma i rudnika te prijateljuje s regentom Aleksandrom Karađorđevićem. U rodni Kaštel-Novi zauvijek se vraća ljeti 1923. sluteći skoru smrt. God. 1910. objavio je Autobiografiju, u kojoj je, kako je utvrdio M. Jovanović, naveo pogrešnu godinu rođenja. — Zanemare li se Ćipikovi početnički radovi u mostarskim listovima 1885/86 (pjesme U prirodi, Utjeha, Na Božić! i crtica Planištari) i umjetnički nepreuzetni ratni zapisi, ostaje književni opus nastao u razdoblju od nepunih petnaest godina službovanja od Brača do Vrlike. Potaknut srpskom realističkom prozom seoske tematike, na Braču je napisao prvu pripovijetku Pogibe k’o od šale, kojom se u Tresićevu Novom vieku 1897. predstavio kao zreo pisac. Tu je zamislio roman Za kruhom, kojega je prvi dio objavio 1900. u Kranjčevićevoj Nadi, te još neke pripovijetke iz zbirka Primorske duše i Sa jadranskih obala. Zbirkom pripovijedaka Sa ostrva potvrdio se kao uzoran pripovjedač. U Vrlici je nastalo njegovo najvažnije djelo, roman Pauci, kojega je prvi dio najprije objavio u Savremeniku (1908) pod imenom Baština, a zatim ga u cijelosti iduće godine objavljuje Srpska književna zadruga. Tu nastaju i zagorske pripovijetke Preljub i Čobani te drame Na granici i Volja naroda, koje su bez veće umjetničke vrijednosti. Ćipikovo književno djelo obiluje autobiografskim elementima i veristički objektiviranim slikama sredinâ koje je poznavao. Njegova opsjednutost prirodom i sklonost malome čovjeku tematski se izražavaju kao panteističko shvaćanje prirode te obuzetost socijalnim položajem siromašnoga dalmatinskog sela. Oboje rezultira rusoovskim gledanjem na čovjeka pa otuda i svojevrsna kritika društva. Roman Za kruhom, kronika propadanja primorskog sela, odražava suprotnost prirodnosti i života opterećena civilizacijskim konvencijama. »Nov socijalni roman« (J. Skerlić) Pauci, umjetnički konzistentniji, iako ne bez slabosti, tragična je slika društvene nepravde prouzročene rađanjem zelenaškog kapitala, potkrijepljene spregom vlasti i crkve. Fabularni zaplet Pauka Ć. razrješuje na »način junaka starih legendi« (J. Deretić). Zanimljive su i proze s likovima žena patnica (Antica, Cvijeta, Jelka, Otrgnuti život, Na dogledu mora) u kojima Ć. stvara »prozu strasti i krvi« (T. Čolak) s mjestimice naglašenim i funkcionalnim naturalističkim korištenjem erosa. U njegovu je djelu more topos koji najjasnije očituje elementarno jedinstvo čovjeka i prirode. Zapostavljanjem te elementarnosti i pokušajem tematiziranja civilizacijskog života, Ć., u beogradskoj fazi svojega rada, napušta dotadašnja umjetnička nastojanja, a da ih nije posve ni dorekao. Unatoč nedostatnoj književnoj kulturi, odsutnosti uvjerljivije psihološke individualizacije, motivacije likova i umijeća komponiranja, svojom kratkom prozom i osobito romanom Pauci, Ć. je dao znatan prilog hrvatskoj književnosti – kojoj pripada rođenjem, tematikom, jezikom – i srpskoj – kojoj pripada vlastitom odlukom i javnim djelovanjem. Talijanski prijevod njegovih pripovijedaka objavljen je u knjizi Mare, sole e amore (Rim 1958).

DJELA: Primorske duše. Zagreb 1899. — Sa jadranskih obala. Mostar 1900. — Sa ostrva. Beograd 1903. — Za kruhom. Novi Sad 1904. — Izabrane pripovijetke. Zagreb 1907. — Pauci. Beograd 1909, 1922, 1946 (do 1969. više ponovljenih izd.), Split 1910. — Na granici. Beograd 1910. — Kraj mora. Dubrovnik 1911, Beograd 1952. — Volja naroda. Novi Sad 1911. — Preljub. Beograd 1914.— Utisci iz rata 1912. Sarajevo 1914. — Na pomolu. Solun 1916. — Iz ratnih dana 1912–1917. Krf 1917. — Put kući. Solun 1918. — Iz solunskih borbi. Beograd 1919. — Celokupna dela, 1–4. Beograd 1928–1932. — Pauci i pripovijetke. Zagreb 1951. — Sabrana dela, 1–4. Beograd 1951.
 
LIT.: Ivo Cippico, Primorske duše. Novi viek, 1(1899) 11/12, str. 602. — M. Dežman (Ivanov): Ivo Cippico. Vienac, 31(1899) 30, str. 486–488. — A. Milčinović: Ivo Ćipiko, Sa jadranskih obala. Nada, 6(1900) str. 21. — M. Marjanović: Noviji hrvatski pripovjedači. Ljubljanski zvon, 21(1901) 11, str. 772; 12, str. 825–826. — B. Lastavica: Srpska pripovijetka mlađega naraštaja. Savremenik, 1(1906) 3, str. 221–227. — M. Begović (Xeres): Ivo Cippico. Ibid., 3(1908) 3, str. 135–140. — V. Čerina: Na granici. Pokret (Zagreb), 6(7!)(1910) 220, str. 2–3. — Isti: Kraj mora. Savremenik, 7(1912) 9, str. 552–561. — Isti: Ivo Ćipiko. Vihor, 1(1914) 2, str. 34–35. — M. V. Bogdanović: Ivo Ćipiko, Iz Solunskih borbi. Politika, 1919, 4265, str. 1–2. — A. Barac: Ivo Cippico. Jugoslavenska njiva, 7(1923) II/8, str. 315–317. — Četiri mrtva književnika. Književna republika, 1(1923) I/1, str. 37. — M. Nehajev (N-v): Ivo Cippico umro. Jutarnji list, 12(1923) 4189, str. 5. — Lj. Perković: Ivo Ćipiko. Srpski književni glasnik, NS 1923, X/4, str. 298–302. — S. Roca: Ivo Ćipiko kao nacionalista. Pobeda, 3(1923) 37, str. 2. — H. Barić: Ivo Ćipiko. Život i rad (predgovor u: I. Ćipiko, Celokupna dela, 4. Beograd 1932, str. IX–LII). — P. Šegota: Ivo Ćipiko. Skica za književnu studiju. Split 1933. — M. Car: Moje simpatije. Beograd 1934, 135–139. — A. G. Matoš: Begović i Cippico (u: Dragi naši savremenici. Zagreb 1938, 303). — R. Zogović: Osude bez priziva. Naša stvarnost, 1938, 15/16, str. 19–38. — M. Savković: Pauci. Dramatizacija Ćipikova romana. Srpski književni glasnik, NS 1939, LVII/3, str. 225–226. — Ž. P. Jovanović: Bibliografija radova Iva Ćipika (u: I. Ćipiko, Sabrana dela, 1–4. Beograd 1951). — M. Selimović: Ivo Ćipiko, Sabrana dela. Brazda, 4(1951) 7/8, str. 585–588. — J. Škavić: Ivo Ćipiko (pogovor u: I. Ćipiko, Pauci i pripovijetke. Zagreb 1951, 253–271). — G. Tartalja: Ivo Ćipiko (pogovor u: Ivo Ćipiko, Kraj mora. Beograd 1952, 91–94). — B. Kovačević: Pesnik mora i Zagorja — Ivo Ćipiko. Književnost, 11(1958) XXVI/6, str. 477–494. — F. Trogrančić: Introduzione (u: Ivo Cippico, Mare, sole e amore. Roma 1958, 5–30). — M. Živanov: Prvi radovi Iva Ćipika. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1964, XXX/1–2, str. 118–121. — P. Zorić: Ivo Ćipiko (predgovor u: I. Ćipiko, Pauci. Beograd 1966, 5–10). — B. Ćorić: Prvi književni radovi Ive Ćipika. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1970, XXXVI/1–2, str. 132–138. — V. Filipović: Pisci i vreme. Priština 1970, 123–146. — V. Gligorić: Srpski realisti. Beograd 19706, 344–377. — D. Popović: Rusoovski tip Iva Ćipika. Stremljenja, 11(1970) 1, str. 54–61. — T. Čolak: Časopis mladih »Život« i »Otrgnuti život« Ive Ćipika (u: Kritike, eseji i studije, 1. Beograd 1971, 23–34). — J. Dučić: Eseji. Putopisi. Novi Sad 1971, 83–92. — B. Lazarević: Ivo Ćipiko (u: Epoha realizma. Beograd 1972, 363–404). — J. Skerlić: Pisci i knjige. Beograd 1974, 136–142. — Z. Jakšić: Struktura Ćipikova romana iz bračkog života. Radovi. Filozofski fakultet – Zadar, 14–15(1975–76) 14–15, str. 207–218. — Isti: Naturalistički ruski kompleks u pripovijetkama Ive Ćipika. Ibid., 17(1977–78) 17, str. 123–136. — Isti: Ratne teme Ive Ćipika. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1980, 13, str. 155–166. — M. Jovanović: Ivo Ćipiko. Život i književni rad (s literaturom). Niš 1980. — D. Arežina: Ivo Ćipiko, Pauci (u: 100 romana književnosti jugoslavenskih naroda. Zagreb 1982, 91–96). — J. Deretić: Kratka istorija srpske književnosti. Beograd 1987.
 
Vinko Brešić (1993)