ĆOLIĆ

traži dalje ...

ĆOLIĆ (Chiolich, Čolić), plemićka obitelj. Navodno podrijetlom iz Hercegovine, gdje se neki Ćolići spominju u doba prvih turskih upada. Nekoliko ogranaka Ćolića doselilo se 1483. u Dubrovnik, a u Veneciji su poslije kao »nobili« uvedeni u Libro d’oro. U XVI. st. doseljuju se u Senj, gdje 1585. patricijat stječu gradski sudac Andrija i njegov brat kanonik Antun. Ćolići stječu 1706. ugarsko i 1721. kranjsko plemstvo. God. 1731 → JURAJ VUK, Matija, Ivan Krstitelj i Juraj dobivaju proširenje grba i predikat »de Lewenspergh (Löwensperg, Löwensberg). Senjski biskup Juraj Vuk stekao je 1753. ugarski barunat, koji je još iste godine proglašen na Hrvatskom saboru. Ta čast nije prenesena na ostale članove obitelji, iako je među njima bilo više istaknutih crkvenih, vojnih i političkih djelatnika. Ursula je bila udana za Ivana III. Daničića (umro 1800). Pretpostavlja se da je jedan ogranak obitelji Ćolić u XVIII. st. preselio iz Senja u Privlaku u Slavoniji. U dokumentima su senjski Ćolići zabilježeni kao Chiolich, a slavonska grana kao Csollich. Od slavonskih Ćolića (do 1763. s nadimkom Demko) prvi se spominje Tomo (poginuo 1758. kraj Hochkircha), časnik slavonske husarske pukovnije. Njegov sin Kuzma (1742 — 1788), kapetan 68. petrovaradinske pješačke pukovnije, istaknuo se u ratovima, a imao je pet sinova → MARKA, → PAVLA, Alberta (umro u Hainburgu 1853), zapovjednika 9. slavonske vojnograničarske pukovnije (petrovaradinska), brigadira u Milanu i divizionara u Galiciji, Nikolu (umro u Novoj Gradiški 1846), pukovnika u Otočcu, i Ferdinanda (rođen u Golubincima 1785) koji se zbog više rana zadobivenih u ratovima već u 35-oj godini morao povući u mirovinu. Kći Eliza bila je majka bana Šokčevića. Markov sin Niceta (Nikola, rođen 1811), istaknuo se 1848/49. u Italiji. Poslije je bio pukovnik konjaničke pukovnije i brigadir u Erdelju. Njegovi su sinovi Beno, zapovjednik Osijeka, i Gejza, tajnik domobranskog ministarstva u Budimpešti. Obitelj je 1810. stekla barunat, a 1820. ugarski indigenat i potvrdu staroga ugarskog plemstva.

LIT.: I. Nagy: Magyarország családai czímerekkel, 3. Pest 1858, 33–34. — M. Magdić: Prilozi za poviest starih plemićkih obitelji senjskih. Starine, 1880, 12, str. 224–225, 229. — Illéssy-Petkkó: A Királyi Könyvek. Budapest 1895, 42, 46. — I. Tomičić: Obitelj Ćolić. Prosvjeta (Zagreb), 6(1898) 7, str. 230–232. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 28, 31. — M. Magdić: Stare patricijske porodice senjske. Jutarnji list, 13(1924) 31. VIII, str. 19. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 1. Zagreb 1938, 149. — Zaključci Hrvatskog sabora, 7. Zagreb 1970, 19.
 
Fedor Moačanin (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ĆOLIĆ . Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4231>.