ĆOLIĆ, Maksimilijan

ĆOLIĆ, Maksimilijan (Chiolich de Löwensberg), profesor teologije i govornik (Senj, 5. VI. 1749 — Zagreb, 15. IX. 1808). Nećak senjskog biskupa J. V. Ćolića. Gimnaziju pohađao u Rijeci, u Grazu studirao filozofiju, a u Rimu od 1765. teologiju, koju je završio doktoratom. Prešavši iz Senjske biskupije u Zagrebačku, bio je 1773–76. župnik župe Sv. Martina u Božjakovini. God. 1776. izabran je na temelju javnoga natječajnog ispita za profesora Teološkog fakulteta pri novoustrojenoj Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu, gdje mu je bila povjerena katedra moralne i pastoralne teologije te crkvenoga govorništva. Tu je katedru zadržao i nakon što je Teološki fakultet odredbom Josipa II. izdvojen iz Akademije te 1784. premješten u Zagrebačko sjemenište, a 1787. zajedno s ovim u Centralno sjemenište u Peštu. Ondje je Ć. 1787. bio dekan Teološkog fakulteta, a 1789. rektor Sveučilišta. Po povratku u domovinu, imenovan je 1790. zagrebačkim kanonikom, a 1798. vaškanskim arhiđakonom. — Suvremenici ga spominju kao glasovita hrvatskog i latinskog govornika. Njegova je zbirka propovijedi na hrvatskom jeziku ostala u rukopisu i danas je poznata samo po naslovu Blagorečnik. Nekoliko mu je prigodnih latinskih govora objavljeno tiskom: Oratio habita in introductione scholarum in theatro academico pridie Non. Novembris 1776 (Zagreb 1776), Oratio funebris habita ... piis manibus Stephani e comitibus Niczky (Pešta 1777), Oratio funebris dum piis manibus Mariae Theresiae Augustae, Romanorum imperatricis ... Regia Zagrabiensis academia XI. Kal. Febr. MDCCLXXXI. solenni ritu parentaret (Zagreb 1781), Oratio, quam in Regia Zagrabiensi academia ad senatum populumque academicum dixit Maximilianus Chiolich de Löwensperg (ad natalem Josephi II.) tertio Idus Martii MDCCLXXXII (Zagreb 1782), Oratio funebris dicta ... dum piis manibus comitis Francisci Nadasdi pro—regis Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae ... Regia Zagrabiensis academia III. Kal. Junii 1783. solenni ritu parentaret (Zagreb 1783). Njegov sinopsis općega moralnog bogoslovlja izdan u Zagrebu 1785. zacijelo je bio plod reformirana školstva s novom nastavnom metodom koja mjesto diktiranja zahtijeva uporabu priručnika. — Izradbom priručnika za svoje slušače i njegovanim retoričkim umijećem Ć. se očitovao privrženikom prosvjetiteljske misli, a time i pripadnikom zagrebačkoga kruga jozefinističke inteligencije.