ALBERTINI, Beninj

ALBERTINI, Beninj (Benignus a Rhacusio), pjesnik (Dubrovnik, 1. XII 1789 — Skadar, 24. VIII 1838). Školovanje je započeo u Dubrovniku, filozofiju i teologiju učio je u Dubrovniku i Ravenni. God. 1805. stupio je u Franjevački red u dubrovačkoj provinciji. Kad je 1829. postao provincijal, prijatelji su mu posvetili zbirku prigodnica. Papa Grgur XVI imenovao ga je 1832. skadarskim biskupom. Tom prilikom poštovaoci su mu složili zbirku pohvalnih pjesama Componimenti per la fausta esaltazione al vescovato di Monsignore Benigno Albertini (Dubrovnik 1837). God. 1837. imenovan je splitsko-makarskim biskupom, ali je prije stupanja na dužnost iznenada umro u Skadru. — Osim filozofije i teologije dobro je poznavao kanonsko pravo i književnost. Stekao je glas vrsna govornika i propovjednika ne samo u Dubrovniku nego i u ostalim gradovima Dalmacije i Italije (npr. u Napulju i u rimskoj crkvi Ara coeli). Brinuo se za uređenje biblioteke svog samostana Male braće u Dubrovniku, a obogatio ju je i zbirkom latinskih i talijanskih klasika. Subratu Ambrozu Markoviću savjetom je pomagao u proučavanju i uređivanju rukopisa Gundulićeva Osmana. Pjevao je na latinskom i talijanskom. Bio je član rimske akademije Arcadia u kojoj je pod pjesničkim imenom Clariscus Parthenius recitirao svoje latinske pjesme. Veći dio njegova pjesničkog opusa čine prigodnice. Neke od njih objavljene su samostalno, a većina ih je uvrštena u zbirke pjesama raznih autora, tiskane kod dubrovačkog tiskara A. Martecchinija (Š. Jurić, Iugoslaviae scriptores latini, Zagreb 1971). Prema M. Brleku, tiskom je objavio djela Descriptio ecclesiastica universae Albaniae i Constitutiones Synodales Dioecesis Scodrensis. U Biblioteci Male braće u Dubrovniku sačuvali su se u rukopisu Albertinijevi zapisi različna sadržaja kao i njemu upućena pisma i pjesme.

Nada Beritić (1983)