Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ĆULINOVIĆ, Juraj (Giorgio Schiavone, Gregorio Schiavone, Georgius Thomae de Squarcionibus, Sclavonus, Dalmaticus Squarcioni discipulus), slikar (Skradin, 1433/36 — Šibenik, 6. XII. 1504). Prve slikarske pouke primio vjerojatno od Dujma Vuškovića u vrijeme kad je on 1448–52. radio poliptih za šibensku katedralu po narudžbi plemića Jurja Radoslavčića. U Veneciji je 28. III. 1456. sklopio ugovor s padovanskim slikarom Francescom Squarcioneom, obvezavši se raditi za hranu, stan i odjeću, a Squarcione će ga poučiti svojoj slikarskoj »tajni«. S tim istim slikarom, u kojega su učili Dario da Treviso, Andrea Mantegna, Marco Zoppo, Carlo Crivelli i drugi ranorenesansni sjevernotalijanski slikari, obnovio je ugovor 14. VIII. 1456. i 7. XII. 1458. Nakon nekoliko godina, ne vrativši učitelju neki dug i zadržavši nekoliko njegovih crteža, među kojima i jedan Pollaiuolov karton s aktovima (»unum cartonum cum quibusdam nudis Poleyoli«), napustio je Squarcioneovu radionicu, a uskoro i Italiju. Javlja se u Zadru 1461–62, a 2. III. 1463. u Šibeniku, gdje uzima poučavati svom slikarskom umijeću Mihovila, sina Stipše Stipši}a iz Krkovića kraj Skradina. Iste se godine oženio Jelenom, kćeri Jurja Dalmatinca. Squarcione, koji je 1462. tražio predmete što mu ih je Ć. odnio, daje 1464. punomoć slikaru Marinku, sinu Dujma Vuškovića, da preuzme za njega te stvari. Kako ih Ć. nije vratio ni 1467, Squarcione ga tuži i ovlašćuje Jurja Dalmatinca da ga zastupa. God. 1474. Ć. putuje u Padovu i uvjerava Benedikta, sina tada već pokojnog Squarcionea, da je novac i crteže bio predao Marinku Vuškoviću, koji je u međuvremenu umro u turskom ropstvu. Opet se 1479. spominje u Padovi, gdje od slušača padovanskog Sveučilišta Antuna Vidala, sina bivšeg kancelara šibenske općine, kupuje ku}u u Šibeniku blizu crkve Sv. Krševana. Kupovao je i druge kuće te vodio parnicu s Pavlom, sinom Jurja Dalmatinca. Vrlo su rijetki podaci o Ćulinovićevu slikarskom radu za duga boravka u zavičaju. Najvažniji ugovor sklapa 22. V. 1489. s braćom Didomerovićima o izradbi poliptiha u njihovoj kapeli u šibenskoj katedrali s likom Bogorodice i Djeteta u sredini te drugim svetačkim likovima. U ugovoru umjetnik navodi da to djelo radi »više da bi ostavio lijepo i ljupko sjećanje od svoje ruke u ovoj zemlji negoli zbog dobitka«. Neizravno se spominje još jedno njegovo djelo u šibenskoj katedrali u dokumentu iz 1536, u kojemu se navodi da je slikar Nicola Braccio iz Pise dovršio Ćulinovićevu sliku za obitelj Grizanić. Može se pretpostaviti da se Ć. malo bavio umjetničkim radom u Šibeniku i stoga što se u mnogobrojnim dokumentima spominje samo pri kupovanju zemljišta, trgovanju vinom i uljem, davanju imanja u zakup, prodaji sira, voska, vune i zlatnih žica, posuđivanju novca uz velike kamate i u mnogim trgovačkim parnicama. Napisao je 24. XI. 1504. oporuku i odredio da bude pokopan uz oltar obitelji Nikolinić u posljednjoj desnoj kapeli šibenske katedrale. Ubrzo je i umro, a nedugo potom preminula je u siječnju 1505. i supruga mu Jelena. Imao je dvoje nezakonite djece: sina Luku i kćer Stanu. — Ćulinovićev sačuvani opus tvori pet signiranih radova: poliptih iz crkve Sv. Nikole u Padovi (National Gallery u Londonu), triptih iz crkve Sv. Franje u Padovi (srednji dio s Bogorodicom i malim Isusom nalazi se u Staatliche Museen - Gemäldegalerie u Berlinu, a dva bočna polja s likovima svetaca Ljudevita Tuluskog i Prosdocima te Franje Asiškoga i Antuna opata u kanoničkoj sakristiji katedrale u Padovi), Bogorodica s Djetetom (Pinacoteca Sabauda u Torinu), Bogorodica s Djetetom (Walters Art Gallery u Baltimoreu) i Portret muškarca (Musée Jacquemart-André u Parizu). Na temelju usporedbene analize s tim djelima, Ćulinoviću se pripisuje još nekoliko radova, među kojima se ističu uništena freska Mrtvi Krist među anđelima (crkva degl’ Eremitani u Padovi), Bogorodica sa Sv. Petrom mučenikom i Sv. Antunom Padovanskim (Musée Jacquemart-André u Parizu), 3 verzije na temu Bogorodice s Djetetom (Rijksmuseum u Amsterdamu, Museo Correr u Veneciji, National Gallery u Londonu), Sv. Jerolim i Aleksije iz nekoga propala poliptiha (Galleria dell’ Accademia Carrara u Bergamu) te Bogorodica s Djetetom sa Sv. Jakovom i Sv. Antunom opatom (zbirka Vitetti u Rimu). Uz njegovo ime povezuje se, sa stanovitom sumnjom, i Bogorodica s Djetetom u Galeriji umjetnina u Splitu, podrijetlom iz zbirke Frezzati u Veneciji. Većina autora drži da su ta djela nastala za umjetnikova boravka u Padovi. Gamulinova pretpostavka da je slika Bogorodice s Djetetom na prijestolju u šibenskom samostanu Sv. Lovre također Ćulinovićevo djelo nastalo nakon povratka u domovinu, čini se najuvjerljivijom među spornim atribucijama. — U svim Ćulinovićevim slikama prevladava duh rane renesanse poprimljen u Squarcioneovoj radionici u Padovi, s očitim odjecima Donatellova boravka u tome gradu. U njima se u prvom redu uočuje težnja k plastičnosti oblika kao izraz nove koncepcije prostora i volumena. Karakteristične su dramatske geste, fizionomije likova s pomalo grotesknim i gotovo karikaturalnim izrazima, uporaba dekorativnih elemenata antičkog podrijetla, festona s voćem i cvijećem i mrtvih priroda te pozadinâ s pejzažem ogoljelih stabala. Individualne crte nosi u sebi i živa koloristička gama. Svoj najviši domet postigao je u padovansko-berlinskom triptihu, Madonama u Torinu, Baltimoreu i Londonu te u pariskom portretu, koji se obradbom ponešto odvaja od ostalih njegovih djela.

LIT.: F. Zanotto: Glasoviti slikari ilirski. Danica ilirska, 4(1838) 27, str. 105. — I. Kukuljević Sakcinski: Slovnik umjetnikah jugoslavenskih. Zagreb 1858, 401–403. — V. Miagostovich: Giorgio di Tommaso da Sebenico. Il Nuovo cronista di Sebenico (Trieste), 2(1894) str. 76–80. — V. Lazzarini: Nuovi documenti su Mantegna, Squarcione, Marco Zoppo, Schiavone ecc. Rassegna d’arte, 1906, 9, str. 2. — V. Lazzarini i A. Moschetti: Documenti relativi alla pittura padovana del secolo XV. Nuovo Archivio veneto (Venezia), NS 8(1908) 15, str. 72–190, 249–321. — V. Miagostovich: Notizie inedite su Giorgio Schiavone. L’Arte (Roma), 1913, 16, str. 474–477. — A. Venturi: Storia dell’arte italiana, VII/3. Milano 1914, 34–52. — P. Kolendić: Slikar Juraj Ćulinović u Šibeniku. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 43(1920) str. 117–190. — A. Moschetti: L’Affresco della »Pietà« scoperto nella chiesa degli Eremitani a Padova. Dedalo (Milano—Roma), 6(1925–26) str. 701–707. — L. Donati: Della pittura di Giorgio di Tommaso da Scardona (1433?–1504). Archivio storico per la Dalmazia, 5(1930) IX/49, str. 2–17; IX/50, str. 74–75. — A. Schneider: Juraj Ćulinović, hrvatski slikar XV veka. Nova Evropa, 1932, XXV/12, str. 636–643. — A. Uvodić: Juraj Ćulinović (Giorgio Schiavone), dalmatinski slikar XV. stoljeća. Split 1933. — R. van Marle: Una Madonna inedita di Giorgio Schiavone. Bollettino d’arte (Roma), 1934, 27, str. 485–486. — A. Schneider: Uz slike Jurja Ćulinovića. Hrvatska revija, 10(1937) 8, str. 432–433. — Isti: Hrvatski slikar 15. stoljeća Juraj Ćulinović i Palača Schifanoia u Ferrari. Preporod, 2(1943) 21. VIII, str. 8–9. — K. Prijatelj: Slikarski lik Jurja Ćulinovića. Mogućnosti, 1(1954) 2, str. 103–112. — Isti: Profilo di Giorgio Schiavone. Arte antica e moderna (Bologna), 1960, 9, str. 47–63. — Isti: Juraj Ćulinović. Zagreb (1961). — G. Paccagnini: Andrea Mantegna (katalog izložbe). Venezia 1961. — P. Zampetti: Crivelli e i Crivelleschi (katalog izložbe). Venezia 1961. — G. Gamulin: Dvije hipoteze za Jurja Ćulinovića. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1963, 15, str. 46–55. — K. Prijatelj: Madona iz zbirke Frezzati u splitskoj Galeriji. Peristil, 1963–64, 6/7, str. 47–50. — G. Gamulin: Bogorodica s djetetom u staroj umjetnosti Hrvatske. Zagreb 1971, 39, 40, 143–144. — Da Giotto a Mantegna (katalog). Milano 1974. — Dopo Mantegna (katalog). Milano 1975. — D. Domančić: Slike Vittorea Crivellija u Dalmaciji. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1975, 20, str. 106–112. — K. Prijatelj: Slikarstvo renesanse u Dalmaciji i Istri (u: R. Ivančević i dr.: Renesansa u Hrvatskoj i Sloveniji. Beograd—Zagreb—Mostar 1985, 62–65).
 
Kruno Prijatelj (1993)