ĆULUMOVIĆ, Pavao

ĆULUMOVIĆ, Pavao, internist (Sveti Juraj kraj Senja, 3. VIII. 1868 — Zagreb, 12. XI. 1963). Završio klasičnu gimnaziju u Rijeci (1887) i medicinu u Grazu, gdje je promoviran 1893. Nakon kratka asistentskog staža u T. Wickerhausera u Zagrebu, radi u provinciji na modernizaciji naše bolničke službe. Već kao sekundarni liječnik u zemaljskoj bolnici u Osijeku (1893–95) istaknuo se poznavanjem kliničke medicine i talentom dijagnostičara. Prvi je u našim krajevima dijagnosticirao akromegaliju. Njegova rasprava o toj bolesti iz 1894. najstarija je hrvatska znanstvena publikacija iz područja endokrinologije. U siječnju 1895. postavljen je za ravnatelja i primarija županijske bolnice u Ogulinu, a u siječnju 1909. premješten u županijsku bolnicu u Bjelovaru. U Ogulinu je 1898, prvi u Hrvatskoj, prepoznao pelagru (koja se dotad krila pod dijagnozama kroničnoga gastroenteritisa i solarnog eritema) i upozorio na njezino značenje u našoj narodnoj patologiji. Od rujna 1909. do umirovljenja 1934. bio je ravnatelj Bolnice milosrdne braće (poslije Zakladne bolnice) u Zagrebu, vodeći napose od 1922. njezin Interni odjel. Uveo je sustavnu laboratorijsku dijagnostiku u našu bolničku praksu. Uz klinički rad, navlastito glede dijagnoze i terapije ulkusne bolesti, tuberkuloze i srčanih bolesti, istaknuo se i kao pedagog. Prije osnutka Medicinskog fakulteta u Zagrebu na svom je bolničkom odjelu održavao tečajeve iz interne medicine za praktične liječnike. Bio je član odbora koji je 1917. vodio akciju za otvaranje hrvatskoga medicinskog fakulteta. Kao član Zdravstvenog vijeća (1911–24) i Državnoga sanitetskog savjeta (1925–34) te predsjednik Zbora liječnika Hrvatske, Slavonije i Međimurja (1932–35) zauzimao se za poboljšanje javne zdravstvene službe i staleškog položaja liječnika. God. 1955. izabran je za počasnog člana tog Zbora, u kojemu je nakon njegove smrti ustanovljena Diploma »Dr. Pavao Ćulumović« za ostvarenja u znanstvenoj medicini. — Bio je glazbenik amater; u Ogulinu i predsjednik pjevačkog društva »Klek«.