DANEV, Danilo

DANEV, Danilo, skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog (Kontovelj kraj Trsta, 29. IV. 1915 — Zagreb, 3. XI. 1988). Prvu glazbenu pouku (orguljanje) dobio od kontoveljskog župnika; 1933–35. polazio tečaj za crkvenu glazbu i orgulje u Gradskoj glazbenoj školi u Trstu, potom studirao kompoziciju i dirigiranje na Ateneo musicale »Giuseppe Tartini«. Ujedno je privatno učio glasovir i violinu. Tijekom studija, priključivši se pokretu otpora, vodio ilegalne rodoljubne pjevačke zborove u Slovenskom primorju i Istri, zbog čega je 1940. uhićen i 1941. zatočen u koncentracijskom logoru Ariano-Irpino. Odatle bježi nakon pada fašističke Italije (1943) te pristupa partizanskim jedinicama u Bariju. Iz Italije je 1944. upućen na Vis, a onda u Split, u kojem je 1944/45. dirigent u Kazalištu narodnog oslobođenja Dalmacije i predavač na tečaju za mlade zborovođe s dalmatinskog područja. God. 1945–49. u Šibeniku je direktor Narodnog kazališta, pokretač i dirigent Gradskoga amaterskog orkestra, nastavnik u novoosnovanoj Gradskoj glazbenoj školi (danas »Ivan Lukačić«) i umjetnički voditelj KUD »Kolo«. Kao prvi poratni dirigent »Kola« postigao je zapažene rezultate i uzdigao taj ansambl među najbolje naše tadašnje pjevačke zborove (turneje po zemlji i inozemstvu). Od 1949. djeluje u Zagrebu; najprije kao korepetitor i voditelj opernog zbora HNK (do 1952), a onda do umirovljenja nastavnik u I. učiteljskoj školi (1952–65) i dirigent pjevačkih zborova »Vladimir Nazor«, RKUD »Pavao Markovac« i Kulturno-prosvjetnog društva »Slovenski dom«. Kao skladatelj ostvario je nevelik, ali zanimljiv opus. Izgradio ga je poglavito na obilježjima našega narodnog melosa, služeći se citatima (mješoviti zborovi Partizansko kolo, 1944; Aoj goro, 1945) ili slobodnim uobličavanjem njegovih tipičnosti (mješoviti zbor sa solima Oj sokole, 1946; opera Alkar prema D. Šimunoviću na libreto M. Foteza, 1954). Skladao je i instrumentalna djela (Peteroglasna fuga za orgulje, 1970) te filmsku glazbu (Kota 905, 1960; Opasni put, 1962). U svojim je djelima znao uspješno spojiti toplo nadahnutu melodičnost, bujnu ritmičnost i suvremeno naglašenu harmoničnost, što se najbolje ogleda u operi Alkar te u mješovitom zboru Aoj goro. Harmonizirao je i obradio za pjevačke zborove različne narodne napjeve.