DANON, Moric

DANON, Moric (Žika), kazališni djelatnik, pisac, redatelj, glumac (Zenica, 20. VI. 1921 — Zagreb, 11. II. 1979). U Zenici pohađao građansku i stručnu tehničku školu, glumačko-redateljske tečajeve polazio 1945–49. u Splitu, Zagrebu i Beogradu, a 1954. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ratne godine 1941–43 (opisane u autobiografskom romanu Mali čovjek u velikom ratu) proveo u Splitu, zatim je interniran u Velu Luku, Korčulu, južnu Italiju i sjevernu Afriku. Na poč. 1944. sa 3. prekomorskom brigadom dolazi na Vis i postaje članom partizanskoga kazališta. U Kazalištu narodnog oslobođenja Hrvatske u Splitu nastupio 1944/45. u ulozi Žike (B. Nušić, Sumnjivo lice), Tatarova (L. Leonov, Najezda) te žandara i četnika (I. Tijardović, Partizansko kolo). U zagrebačkom HNK djeluje s kratkim prekidom kao inspicijent, asistent režije, voditelj propagande te literarno-dramski redaktor kazališnog arhiva i muzeja 1945–65. Jedan je od osnivača Pionirskoga kazališta (1948), a bavio se i režijom (S. Preobraženski, Pravi drug; J. Pavičić, Stoljetni kalendar). U sezoni 1949/50. direktor je Zagrebačkoga dramskog kazališta (danas Gradsko kazalište »Komedija«), a od 1965. do smrti voditelj propagande i zamjenik direktora kazališta »Komedija«. Usporedo se bavio književnošću. U vlastitoj nakladi objavio je pjesme, anegdote, priče, kazališne komade, roman i dva priručnika za učenje stranih jezika. Dječji igrokaz Otok na pučini izveden je u zadarskom Kazalištu lutaka (1961). Za zbirku priča Kočijašev unuk dobio je nagradu Saveza židovskih općina Jugoslavije.