DA PONTE, Lodovico

DA PONTE, Lodovico (Pontano, Pontanus), pjesnik (?, oko 1480 — Famagusta, 1534?). Potječe, čini se, iz ferrarske obitelji bogatih trgovaca, koja je 1473. primljena u red mletačkih patricija i poslije dala Mletačkoj Republici dužda Niccolòa (1578–85). Da Ponte, sin kotorskog liječnika Jakova (umro 1523), prvi se put spominje 29. X. 1512. u jednoj ispravi u Kotoru, gdje je bio učitelj grčkog i latinskog jezika te oko 1520. predavao astronomiju i astrologiju. U oporuci njegova brata Antonija, svećenika i kotorskog notara, iz 1525. i u više dokumenata do 1527. Lodovico je zabilježen kao notar grada Korčule. God. 1529–34. živio je u Kotoru, odakle je 1534. otputovao u Famagustu na Cipru, gdje mu je živio drugi brat Francesco. — Za boravka u Kotoru napisao je podulju elegiju u čast Bogorodici pod naslovom Ludovici Pontani carmen Virgini Matri sacrum, koju je kotorski pjesnik J. Bizanti objavio u svojoj zbirci Rime amorose. U toj se elegiji govori o Bogorodičinu začeću, rođenju, prikazanju, navještenju, pohodu Elizabeti, Kristovu rođenju i njegovu životu, uznesenju Bogorodice te njezinu čudotvorstvu. L. Paskvali oplakao je Da Ponteovu smrt tužaljkom od pet soneta i posvetio mu latinsku pjesmu od stotinu heksametara, pisanu bukolički, s naslovom In morte Ludovici Pontani. — Đ. Körbler drži da je Da Ponte ugledni talijanski humanist, pjesnik s pseudonimom Pontico Virunio (po zavičaju Bellunu), koji je bio putujući učitelj po Italiji, posebno u Veneciji i Ferrari, gdje je bio učitelj sinovima kneza Lodovica Sforze te napisao Britannicae historiae u šest knjiga i De recondita historia Italiae u jedanaest knjiga. Ostaje otvoreno pitanje jesu li on i talijanski humanist s istim imenom jedna osoba, kao što bi se dalo zaključiti iz Paskvalijevih soneta.