HAJDARHODŽIĆ, Izet

HAJDARHODŽIĆ, Izet, glumac i redatelj (Trebinje, 25. XII. 1929). Maturirao 1948. u Dubrovniku, 1957. diplomirao glumu na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost u klasi K. Spaića. Glumom se amaterski počeo baviti poslije mature, 1948–52. novinar i kazališni kritičar Radio-Dubrovnika, 1957–61. i 1963–68. glumac, redatelj i umjetnički direktor dubrovačkog Narodnog kazališta (danas Kazalište Marina Držića), 1961–63. član Narodnog pozorišta u Sarajevu, od 1968. nastavnik glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Umirovljen 2000. U dubrovačkom kazalištu i na Ljetnim igrama nastupao u ulogama Shakespeareovih likova: Egeja 1954 (San ljetne noći), Malvolija 1964 (Na Tri kralja) i Kasija 1969 (Julije Cezar), potom Don Alonsa 1955 (P. Corneille, Le Cid), Nika 1957 (I. Vojnović, Na taraci), Kreonta 1958 (J. Anouilh, Antigona), Držićevih Skupa 1958. i Dunda Maroja 1964, Molièreovih Arnolpha 1962 (Škola za žene) i Don Juana 1966, Davida Štrpca 1964 (P. Kočić, Jazavac pred sudom), Imotskog kadije 1966 (M. Ogrizović, Hasanaginica), Berangera 1966 (E. Ionesco, Kralj umire), Mortimera 1971 (B. Brecht, Život Eduarda II, kralja Engleske), Gospara Lukše 1978 (C. Goldoni i F. Čale, Kafetarija) i Goldonijeva Gospara Iza 1991 (Ribarske svađe). U Kazalištu Marina Držića također je 1960–64. režirao 4 predstave za djecu i mladež. Za boravka u Sarajevu postavio 1961. Držićeva Skupa (prema Spaićevoj dubrovačkoj režiji) te 1963. nastupao kao Aurel (M. Krleža, Leda). U zagrebačkom HNK tumačio 1988. Tadiju Ordinskog (M. Crnjanski i Spaić, Roman o Londonu), u Dramskom kazalištu »Gavella« 1974. Držićeva Skupa, 1980. Edmunda, vojvodu od Yorka (Shakespeare, Richard II), a 1989. Pustinjaka (J. Kosor, Maske na paragrafima). U Teatru &TD izdvajaju se uloge Prvog brata 1969 (Ionesco, Žeđ i glad), Egoista 1970 (J. P. Sartre, Muhe), Prvog glumca 1971 (T. Stoppard, Rosenkrantz i Guildenstern su mrtvi), Henrika IV 1972 (L. Pirandello, Henrik IV), Malog 1974 (S. Novak i B. Violić, Mirisi, zlato i tamjan), 1975. Ljudevita Velikog (M. Bulgakov, Gospodin de Molière) i Don Luisa (Molière, Don Juan), 1977. Raspućina (T. Durbešić, Raspućin i ostali) i Gospodina sa štapom (Ionesco, Kakav kupleraj) te J. Joycea 1980 (Stoppard, Travestije). Na Splitskom ljetu glumio je 1994. Derviša (G. W. Lessing, Natan mudri) i 1995. Brata (J. Webster, Vojvotkinja malfeška), a u tuzlanskom Narodnom pozorištu šest uloga u Molièreovu Don Juanu 1997. te režirao Čehovljeve Priče vesele – priče turobne i Pirandellovih Šest lica traži autora (i glumio Direktora). Ostvario je više od 80 uloga, među kojima se umjetničkim dometima izdvajaju Dundo Maroje, Henrik IV. te, jasnoćom glume i identifikacijom s dramskim likom, Skup, a dugotrajnošću izvođenja Gospar Lukša i Mali. Lakoćom i prirodnošću izraza i pokreta te psihološkom uvjerljivošću doseže vrh hrvatskoga glumišta. Glumio je u filmovima: Kaja, ubit ću te (V. Mimica, 1967), Kad čuješ zvona (A. Vrdoljak, 1969), Moja strana svijeta (V. Filipović, 1969), Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (K. Papić, 1973), Bravo, maestro (R. Grlić, 1978). Sjećanja na Dubrovačke ljetne igre zabilježio je u Dubrovačkom mementu (Kolo, 1999). Dobitnik je Nagrade grada Dubrovnika 1964, Nagrade »Vladimir Nazor« 1965, Nagrade grada Zagreba 1975. i Nagrade Orlando 1978.