ALEKSANDER, Artur Oskar

traži dalje ...

ALEKSANDER, Artur Oskar (Alexander), slikar (Zagreb, 20. II 1876 — Samobor, 16. IV 1953). Sin je Ljudevita, trgovca, i Ide Weiss. Osnovnu i srednju školu polazio je u Zagrebu; od 1894. do 1896. studirao je na Académie Julian u Parizu i radio u atelijeru Eugènea Carrièrea i Jamesa McNeila Whistlera. Kod Whistlera je susreo Oscara Wildea, a istodobno je upoznao i Emilea Zolu. God. 1897. postao je pravi član Društva hrvatskih umjetnika. Od 1898. do 1899. studirao je na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti kod prof. Franza Rumplera i Franza von Matscha. Nakon ponovnog boravka u Parizu (kad prijateljuje s A. G. Matošem) i Zagrebu, živio je od 1905. u Beču, gdje je 1908. postao član Hagenbunda. Zbog umjetničkih zasluga i širenja hrvatske kulture u svijetu Zemaljska vlada u Zagrebu imenovala ga je 1912. profesorom. Za I svjetskog rata bio je ratni slikar. Nakon rata živio je u Rodaunu kod Beča; u domovinu se vratio 1938. i nastanio u Samoboru. — Njegovi početni radovi pod utjecajem su impresionista, osobito portreti: portret sestre Gizele (1895), crtež Emilea Zole (1895), autoportret (1896) te portret oca (1898). Potkraj pariskog boravka i u početku rada u Beču postaje poentilist; u toj je tehnici naslikao mnogo slika, osobito aktova (Nađeno, 1902), zatim se priklanja secesiji. Kao član Hagenbunda slijedio je razvoj moderne umjetnosti slikajući mrtve prirode, pejzaže, aktove, cvijeće i portrete (jedan od najboljih je portret sestre Olge iz 1912. u naravnoj veličini). Velika uljena slika Zemljoradnici otkupljena je 1912. za Moderne Galerie u Beču. Za I svjetskog rata izradio je kao ratni slikar oko stotinu ulja, pastela i crteža. Nakon rata najviše radi portrete, za bogate naručioce iz cijelog svijeta, što mu je omogućilo da počne skupljati umjetnine. Kao kolekcionar sakupio je za života čitavu zbirku umjetnina. Za ljetovanja u domovini portretirao je više istaknutih suvremenika, uz to je slikao mnoge velike kompozicije od kojih je čitavu kolekciju (trideset uljenih slika) otkupila jedna galerija u Buenos Airesu. Nema potpunih podataka o njegovim izložbama, jer je pretežni dio života proveo u inozemstvu. Retrospektivnu izložbu imao je 1937. u Beču, a sudjelovao je i na skupnim izložbama: Hrvatska narodna umjetnička izložba, Zagreb 1894/1895; Umjetnički bazar, Zagreb 1896; Milenijska izložba, Budimpešta 1896; I izložba Društva hrvatskih umjetnika, Zagreb 1898/1899; Izložba umjetnosti i umjetnog obrta naroda Austro-Ugarske Monarhije, Petrograd 1899/1900; Svjetska izložba, Pariz 1900; Salon d’automne, Pariz 1905 (Medaille d’or); izložbe Hagenbunda, Beč 1905/1906, 1908, 1909, 1910, 1911, 1912; Kunstausstellung, München 1909; Kunstausstellung, Beč 1914–1917; Jahresausstellung der Wiener Secession, Beč 1918; Izložba hrvatskih umjetnika, Zagreb 1944; Izložba samoborskih likovnih umjetnika i umjetničke fotografije Samoboraca, Samobor 1946. i dr. Bio je odlikovan za napore ratnog slikara u I svjetskom ratu (Franz Joseph-Ordens mit der Kriegsdekoration 18. VI 1918). Djela mu se nalaze u privatnom posjedu u zemlji i inozemstvu te u galerijama: Moderna galerija i Muzej grada u Zagrebu, Moderne Galerie i Heeresgeschichtliche Museum u Beču i u galeriji u Buenos Airesu. — Zbog oskudnih podataka Aleksanderovo djelo nije u cijelosti istraženo i ocijenjeno. Za sada je najpoznatiji njegov raniji rad. Kritičari u to vrijeme naglašavaju da je svojom posebnom tehnikom, rafiniranošću sredstava i luminoznošću boja nadmašio prvake neoimpresionizma (L. Heveschy). Karakteristika slika tog razdoblja su rasplinute linije, rastvoreni obrisi u mekom, treperavom, blistavom zraku (R. Muther). Djela iz razdoblja secesije, nastala u Beču, odlikuju se kolorističkom rafiniranošću, kao i mekoćom i delikatnošću linije (Prof. Robert).

LIT.: Ksaver Šandor Gjalski: Umjetnička izložba u Zagrebu. Vienac, 27(1895) 4, str. 59. — Hrvatski umjetnički paviljon u Budimpešti. Narodne novine, 62(1896) 154, str. 5. — Arthur Alexander. Hrvatski salon 1898, 1899, 4, str. 10, 44. — B.: Ein Atelierbesuch. Agramer Tagblatt, 18(1903) 86, str. 5. — Kroatische Künstler in der Fremde. Ibid., 20(1905) 295, str. 7. — Ludwig Heveschy: Hagenbund. Neues Wiener Tagblatt 1905, Dezember. — Richard Muther (R. M.): Hagenbund. Ibid. — Prof. Robert: Hagenbund. Wiener Sonn und Montagszeitung, 1905, Dezember. — -mm-: U Samoboru boravi prof. Oskar Aleksandar. Hrvatski dnevnik, 1(1936) 66, str. 8. — Katalog der Kunstausstellung von Werken des akad. Malers Professor Artur Oskar Alexander. Wien 1937. — Artur Rössler (A. R-r.): Krieg und Frieden. Bilder aus dem Weltkrieg und andere Gemälde von Arthur Oskar Alexander. Wiener Neueste Nachrichten, 1937, 29. V. — Milan Katić (-mk): (Artur Oskar Aleksander) Novosti, 34(1940) 157, str. 17–18; 164, str. 16–17; 203, str. 13. — i. s.: Dragocjena umjetnička zbirka prof. A. O. Aleksandra u Samoboru. Hrvatski dnevnik, 6(1941) 1768, str. 14. — Katalog izložbe samoborskih umjetnika i umjetničke fotografije Samoboraca. Samobor 1946. — Vlado Majer: Blago na Stražniku. Vjesnik u srijedu, 2(1953) 54, str. 7. — Zdenka Marković: Frangeš-Mihanović. Zagreb 1954, 74. — Ratko Zvrko: Zagrebački slikar krišom je portretirao Menelika II. Vjesnik, 15(1954) 2908, str. 6. — Morana Kukec: U povodu stogodišnjice slikara Artura Oskara Aleksandera. Vjesnik, 37(1976) 10 427, str. 12.
 
Božena Šurina (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ALEKSANDER, Artur Oskar. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/441>.