DAYRE, Jean

DAYRE, Jean, romanist i slavist (Arles, 24. VI. 1892 — Palermo, 21. VIII. 1952). Hrvatski jezik počeo učiti od vojnika i izbjeglica iz južnoslavenskih zemalja za I. svjetskog rata u rodnoj Provansi. Nakon završena studija talijanskog jezika i književnosti, odlazi u Firencu, gdje je profesor Francuskog instituta (1929–35). Dolaskom u Zagreb postaje direktor Francuskog instituta (1936–47), zatim lektor te profesor francuske književnosti na Filozofskom fakultetu (1945–47). Od 1948. do 1952. direktor je Francuskog instituta u Palermu. Temeljeći mnogobrojne znanstvene radove na iscrpnom arhivskom istraživanju u Firenci i Dubrovniku, objavio je vrijedne rasprave o starijoj hrvatskoj književnosti, kulturnoj povijesti i civilizaciji; ističu se radovi o M. Maruliću, M. Držiću, S. Bobaljeviću Mišetiću, F. Lukareviću, M. Bruereviću i A. Banduru. Objavljivao je u periodicima Revue des études slaves (Pariz), Slavia (Prag), Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Obzor Spomen-knjiga 1860–1935, Hrvatsko kolo i dr. Najvažnije rasprave skupio je u knjizi Dubrovačke studije (1938). Pročuo se otkrićem Držićevih urotničkih pisama u Firenci, koja je ustupio M. Rešetaru za njegovo izdanje Držićevih Djela (Stari pisci hrvatski, 7, 1930²). U Zagrebu je 1937. pokrenuo i do odlaska uređivao ugledni godišnjak Annales de l’Institut français de Zagreb, posvećen istraživanju hrvatsko-francuskih kulturnih sveza. U njemu je tiskao neke od svojih važnijih radova te sustavno prevodio djela hrvatskih književnika (M. Bogović, J. E. Tomić, E. Kumičić, A. G. Matoš, V. Nazor i M. Krleža). Zajedno s R. Maixnerom izdao je djelo J. Neustädtera Le ban Jellačić et les événements en Croatie depuis de l’an 1848, 1–2 (Zagreb 1939–40). Prigodom svjetskoga kongresa PEN-kluba u Dubrovniku 1933. priredio je, u vlastitu prijevodu, antologiju novije hrvatske proze Anthologie des conteurs croates modernes 1880–1930 (Zagreb 1933), u koju su uvrštena djela hrvatskih pisaca od K. Š. Gjalskoga i J. Kozarca do M. Krleže, I. Andrića, M. Budaka, A. Cesarca i A. Nametka. U Hrvatskoj enciklopediji (1–5, Zagreb 1941–45) napisao je više članaka o francuskim književnicima te bio urednikom za francusku književnost. S M. Deanovićem i Maixnerom dovršio je hrvatsko-francuski rječnik. U rukopisu je ostavio djelomice dovršenu kritičku redakciju djela M. Bruerevića, namijenjenu HAZU, i zbirku hrvatskih pisama N. Tommasea. Dayreova istraživanja starije hrvatske književnosti te sustavno upoznavanje francuske čitateljske publike sa suvremenom hrvatskom literaturom, njegov kulturno-prosvjetni (predavanja na Pučkom sveučilištu), nastavnički i urednički rad u Zagrebu pripadaju najistaknutijim stranicama hrvatsko-francuske kulturne suradnje.