DEAN, Ante

DEAN, Ante, pjesnik, novelist i dramski pisac (Zagreb, 20. XI. 1904 — Zagreb, 21. IV. 1960). Klasičnu gimnaziju završio 1922. u Travniku, studij prava s rigorozom 1927. u Zagrebu. Od 1928. bio sudski pripravnik te sudac u Zagrebu, Čačku, Petrinji i Sisku, za rata savjetnik u Ministarstvu zdravstva i udružbe u Zagrebu, potom od 1945. u Ministarstvu socijalne politike te sudac zagrebačkoga Kotarskog suda. Istodobno se bavio glazbom; svirao u radijskom orkestru, a nakon rata jedan je od osnivača orkestra »Pavao Markovac«. — Javio se satiričnom prozom u Ilustrovanim novostima 1920; 1931–45. sustavno pisao pjesme, novele i drame za Književnik, Hrvatsko kolo, Savremenik, Hrvatsku pozornicu, Hrvatsku reviju i dr. U Čačku izdavao i uređivao Malu reviju (1933–34). Njegovi stihovi metrički su dotjerani, urbanih motiva, rilkeovskih tonova. U dvjema knjigama novela Ljudi na raskršću i U sjeni preteže psihološko crtanje, radnja je neznatna, a stil poetiziran, pa se D. time razlikuje od tzv. socijalnih pisaca iz međuratnog razdoblja. Drame se tematski uklapaju u svijet njegove proze. Mirotvorna drama Mali ljudi g. 1918 (izvedba: Zagreb 1939. i Sarajevo 1942) pokazala je piščev dar zapažanja, ali i nedostatak scenske rutine. Oporuka (izvedba: Zagreb 1944) napisana je zagrebačkom kajkavštinom i scenski je zrelija, iako nevelikih poteza. Igrokaz za djecu Veliki dan prikazan je nakon rata u Zagrebačkom pionirskom kazalištu. D. je u rukopisu ostavio više drama i komedija. Za novelu Ne dam svoje dobio je nagradu Društva hrvatskih književnika (1936), za dramsku trilogiju Za svojim tragom nagradu Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca (1937), a za knjigu novela U sjeni nagradu Ministarstva prosvjete (1943).