DEČAK, Milan

DEČAK, Milan, sportski djelatnik i slikar amater (Zagreb, 7. IV. 1883 — Zagreb, 31. I. 1968). U Zagrebu polazio gimnaziju, učio slikarstvo u O. Ivekovića 1903. te diplomirao s rigorozom 1907. na Pravnom fakultetu. U Hamburgu završio Trgovačku akademiju (1909) te tečajeve retorike, frenologije i tjelovježbe. God. 1909–43. bio je odvjetnik u Zagrebu (s kraćim prekidom 1941, kada je javni bilježnik). Već se od studentskih dana isticao hrvatskim rodoljubljem, zbog čega se često sukobljavao s vlastima (za Khuenova režima kažnjen izgonom iz rodnoga grada). Djelujući u tom duhu, bio je neumoran organizator društava i kulturnih ustanova s nacionalnim obilježjem (1930-ih predsjednik je Društva za podizanje spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu). Bavio se sportom, posebice planinarstvom, te se zarana uključio u rad sokolskog pokreta. Tajnik je Hrvatskog sokola u Zagrebu (1900–18), a kao njegov starješina (1918–29) pokreće različite djelatnosti (kulturno-prosvjetni odsjek, tamburaški i pjevački zbor, gudački orkestar, streljački odjel i dr.). S Leonom Vomačkom i Otonom Juhom sastavio je pravila Hrvatskoga konjaničkog sokola, uvevši hrvatsku terminologiju. Uređivao je časopis Hrvatski sokol (1922–23), a njegovi tekstovi (uglavnom o sokolstvu) objavljeni su u periodicima Sokolski vjesnik (1919, 1921), Hrvatski list (1922), Hrvatski sokol (1922–23, 1926), Radikal (1922), Nezavisnost (1924), Mladohrvatski pokret (1925), Der Morgen (1925), Hrvatski planinar (1938) i u kalendaru Pravaš (1924). Kao slikar u javnost ulazi studijama Sa Sljemena i Iz Maksimira na izložbi Hrvatskog društva umjetnosti u Zagrebu 1905. Svoju planinarsku aktivnost stalno je pratio slikanjem planinskih krajolika. Radio je u tehnikama ulja, akvarela, tempere i pastela. Bilježeći pomno svaki detalj, slikao je najčešće motive s Medvednice, iz Julijskih Alpa i Gorskoga kotara. Među oko 200 njegovih pejzaža ističe se veliko platno Medvednica (Hrvatski planinarski savez, Zagreb). U Zagrebu je sudjelovao na nekoliko skupnih izložaba i samostalno izlagao (1944, 1955, 1959, 1961); s B. Carem priredio je izložbe u Zagrebu (1961) i Nerezinama (1962).