DEČI, Josip

DEČI, Josip (Décsy), skladatelj i glazbeni pisac (Stari Sivac kraj Sombora, 1. VII. 1904 — Zagreb, 18. VII. 1985). Na zagrebačkom Sveučilištu diplomirao pravo 1931. Kompoziciju studirao najprije privatno u J. Gotovca (1924/25), potom u pariskoj Scholi cantorum u V. d’Indyja (1926–28); usavršavao se na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u B. Berse. Službovao je od 1932. do 1957. kao pravnik u poduzeću PTT u Zagrebu. Usporedo se bavio skladanjem; vodio je i pjevački zbor KUD »Vilim Galjer« te povremeno nastupao kao dirigent i pijanistički pratilac pri izvedbama vlastitih skladba. Pretežito je skladao zabavnoglazbena kazališna djela: operete, glazbene komedije i dječje glazbene igrokaze te se može svrstati među najplodnije hrvatske glazbenike na tom području. Ostavio je 22 djela te vrste, većinu na vlastita libreta. Najveće je uspjehe postigao 1930-ih operetama Uskrsna pisanica i Moj dragi je poštar (libreto Blanka Chudoba) i Čudo od djeteta (libreto T. Strozzi). Trajne stvaralačke poticaje nalazio je i u lirici D. Domjanića, na čije je stihove skladao stotinjak solo-popijevaka te 6 zbornih pjesama. Među popijevkama posebno se ističu Figurice i Lan (1925), Bogečko groblje (1936), Daj ruku (1953), Fala (1957), Mrak (1973), Balada i Za zbogom (1975). Također je skladao 14 dječjih popijevaka na stihove Z. J. Jovanovića za sopran i klavir, zatim 3 popijevke na stihove S. Marača za bariton i klavir te oko 50 šlagera, tj. plesnih melodija, od kojih su svojedobno popularne bile Poljubi me, curo mala i Žute orhideje. Pisao je i filmsku glazbu: 1931. snimio, prvi u nas, kratki eksperimentalni zvučni film Don Juanova zaručnica (s napjevom iz vlastite operete u interpretaciji pjevača Milana Jajčinovića), a 1932. skladao glazbu za prvi hrvatski cjelovečernji zvučni film Melodija 1000 otoka (u režiji Osvatića). Napise o glazbi objavio je u Matičinom iseljeničkom kalendaru (1958. i 1959). Surađivao je i u nizozemskoj Algemene Muziekencyclopedie (1957–72), napisavši oko 300 članaka o jugoslavenskim glazbenicima. Kao skladatelj, u vokalnoj lirici slijedi romantičarsku tradiciju, očitujući sklonost dopadljivoj melodici. U operetnim djelima glazbenu građu osniva na pomodnim pjevačkim i plesnim točkama.