Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DEDIĆ, Arsen, skladatelj, pjesnik i pjevač (Šibenik, 28. VII. 1938). U Šibeniku završio 1957. gimnaziju i pohađao srednju glazbenu školu; u Zagrebu, nakon završnog ispita glazbene škole 1959, upisao studij flaute i diplomirao 1964. na Muzičkoj akademiji. Za studija počinje pisati tekstove za zabavnu glazbu, 1959–63. pod pseudonimom Igor Krimov, zatim pod vlastitim imenom (Vratija se Šime, Maškare, Vino i gitare i dr.). Istodobno nastupa kao pjevač u vokalnim sastavima Prima, Syrinx, Zagrebački vokalni kvartet, Melos i kao flautist u Zagrebačkom jazz-kvartetu te svom Kvartetu flauta. Na poč. 1960-ih postiže prve uspjehe zabavnim melodijama (Onaj dan, nagrada na festivalu Split 63) i ubrzo, skladajući šansone, svojom stvaralačkom cjelovitošću i osobnošću stječe i međunarodni ugled. Otada redovito sudjeluje na domaćim festivalima (Zagreb, Opatija, Split, Šibenik, Krapina, Omiš) i gostuje u inozemstvu (nagrade: Premio Jacques Brel 1980. kao autor teksta, Premio Tenco 1982. u San Remu za autorsku šansonu, Premio Recanati 1991. kao istaknuti europski šansonjer autor). Odabravši šansonu kao temeljni oblik svoga stvaralačkog iskaza, povezao je poticaje talijanskih kanconjera s tradicijom naših pjesmara i već u skladbama iz 1960-ih (Moderato cantabile, Kuća pored mora, Stara cura, Moj brate) naznačio svoj posebni lirsko-romantični izraz. Tijekom 1970-ih postaje suzdržaniji, sklon ironiji i satiri te nalazi nadahnuće u svakodnevnom svijetu (album Porodično stablo, 1976), ali za njegov stil ostaje znakovita romantično-emotivna, baladeskna šansona. Kao skladatelj i interpret snimio je tridesetak LP ploča i više malih ploča. Na zabavnoglazbenim festivalima osvojio je dvadesetak prvih nagrada skladbama većinom na vlastite stihove. Glavne su LP ploče njegovih skladbi: Čovjek kao ja (1969), Arsen 2 (1971), Homo volans (1973), Vraćam se (1975), Otisak autora (1976), Gabi i Arsen (s Gabi Novak, 1980), Arsenal (1981), Pjevam pjesnike (1981), Arsen pjeva djeci (1982), Provincija (1984), Moje popevke (1986), Kino Sloboda (1987), Hrabri ljudi (s Gabi Novak, 1988), Svjedoci (1989) i Muzika za film i TV (1989). U scenskoj, filmskoj i televizijskoj glazbi (od 1967) izbija puninom njegova maštovitost i smisao za oslikavanje ugođaja pomoću koloristički izdiferencirane instrumentacije te sklonost ocrtavanju likova i situacija pomoću karakterističnih motiva. Od scenske glazbe za četrdesetak kazališnih djela ističu se: Hölderlin (P. Weiss, 1973), Domagojada (T. Mujičić, B. Senker i N. Škrabe, 1975), Inspektorove spletke (R. Marinković, 1977; nagrađena), Romanca o tri ljubavi (A. Šoljan, 1977), Kavana Torzo (T. Mujičić, B. Senker, N. Škrabe, 1978), Smrt predsjednika kućnog savjeta (I. Brešan, 1979), Majstor i Margarita (N. Bulgakov, 1985), Cymbelin (W. Shakespeare, 1986), Diogeneš(T. Brezovački, 1989; nagrađena), Zajednička kupka (R. Marinković, 1989), Mjesec dana na selu (I. S. Turgenjev, 1990), Ondine (J. Giraudoux, 1991). Od filmske glazbe osobito mu je uspjela za igrane filmove Živa istina (T. Radić, 1972), Žuta (V. Tadej, 1973), Vlak u snijegu (M. Relja, 1976), Godišnja doba (P. Krelja, 1979), Pakleni otok (V. Tadej, 1979), Vlakom prema jugu (P. Krelja, 1981), Glembajevi (A. Vrdoljak, 1988), Povratak Katarine Kožul (S. Praljak, 1989), Karneval, Anđeo i Prah (A. Vrdoljak, 1990) te za dokumentarne filmove Ivan Rabuzin i O djelu Ivana Meštrovića (A. Vrdoljak, 1986), Donator (V. Bulajić, 1989; nagrađena u Puli »Zlatnom arenom«), Sakralna umjetnost u Hrvata (J. Sedlar, 1989) i Zagonetka Mimara (J. Sedlar, 1990). Od glazbe za tridesetak televizijskih serija i drama ističe se ona za djela izvedena na RTV Zagreb: U registraturi (J. Marušić), Punom parom, Mreže i Tamburaši (M. Fanelli), Nježna koža (P. Krelja), Vrijeme za bajku (Višnja Lasta), Prosjaci i sinovi i Zagrljaj (A. Vrdoljak), Rano sazrijevanje (B. Šmit) i Sestre (B. Ivanda). — Stihovima se D. javio u splitskom Vidiku i zagrebačkom Poletu, a pjesmama i kritikama surađivao je u časopisu 15 dana i listu Slobodna Dalmacija. Kritika ga svrstava kao sponu između Z. Goloba i I. Slamniga te ističe da je njegov govor nezaobilazan u modernom hrvatskom pjesništvu (T. Maroević).

DJELA (izbor; praizvedbe i tisak): Brod u boci, pjesme i šansone. Zagreb 1971 (7 izd. do 1982). — 20 pjesama Arsena Dedića za glas i klavir. Zagreb 1974, 19823. — Zamišljeno pristanište, pjesme za djecu (s M. Skurjenijem). Zagreb 1975. — Narodne pjesme. Zagreb 1979. — Canto & Poesia. Napoli 1983. — Zagreb i ja se volimo tajno, pjesme (s fotografijama Tomislava Rastića). Zagreb 1986. — Hotel Balkan, pjesme. Zagreb 1987. — Ništa nas ne smije iznenaditi, dječji balet. Malo kazalište Trešnjevka, Zagreb 1987. — Ex voto, pjesme (uz crteže M. Trebotića). Zagreb 1988. — Pjesnikov bratić, pjesme. Zagreb 1990. — 101 pjesma. Sarajevo 1990. — Lady Šram, musical (libreto N. Škrabe). Kazalište Komedija. Zagreb 1991.
 
LIT.: T. M. Bilosnić: Jednostavno kao dobro sačinjeno jelo. Koraci, 1971, br. 10. — V. Pavletić: Glas pjesnika koji odjekuje u javnosti. Hrvatski tjednik, 1(1971) br. 8. — V. Tenžera: »Moderato cantabile«. Start, 1975, br. 31. — D. Vrdoljak: »Kantautor u literarnoj ispovjedaonici«. Polet, 1977, br. 12. — M. Popadić: Ironični trubadur. Nedjeljna Dalmacija, 9(1979) 22. IV. — Z. Zima: Na lomači ironije. Vjesnik, 40(1979) 28. V. — D. Glavan: Povratak u »Arsenal«. Start, 1982, br. 344. — I. Mandić: Arsen (redakcija i uvodni tekst uz izbor pjesama). Zagreb 1983. — M. Bazina: Nesvakidašnje izdanje. Oko, 13(14)(1986) 380, str. 21. — J. Martinčević: Kad mali oponašaju velike. Vjesnik, 47(1987) 23. XI. — T. Dretar: Ovdje sam mimo dogovora. Oko, 15(1988) 417, str. 20. — S. Vereš: Matko i Arsen. Ibid., str. 31. — T. Maroević: Ipak u obitelji. Slobodna Dalmacija, 48(1990) 13. X.
 
Ivona Ajanović-Malinar (1993)