ALEKSIĆ, Dragan

ALEKSIĆ, Dragan, pisac i novinar (Bunić, Korenica, 28. XII 1901 — Beograd, 22. VII 1958). Sin je Matije i Lucije, rođ. Osterman. Djetinjstvo i mladost proveo je u Vinkovcima, gdje je svršio osnovnu školu i gimnaziju (1908–1920). Slavistiku je studirao u Pragu (1920–1922). Od 1918. javljao se u književnom životu Hrvatske, a prešavši u Beograd 1923, uključio se u srpsku književnu sredinu. Najprije se bavio književnim, a od 1928. pretežno novinarskim radom. Bio je urednik lista Vreme (1926–1935) te publikacija Nauka i život (1938), Dokumenat današnjice – Sedma sila (1939, 1940). Bio je član Udruženja novinara Jugoslavije. — Pjesme je objavljivao u Omladini (1918–1920), Iskri (1918, 1919), Almanahu socijalističke omladine (1919), Jugoslavenskoj njivi (1919) i almanahu Našoj svijesti (1919). U reviji Zenit (1921–1922) objavio je niz pjesama i književni manifest Dadaizam. Sudjelovao je na dadaističkim priredbama u Pragu (s K. Teigeom) i u nas (Osijek, Subotica, 1922). Svoje dadaističke pjesme tiskao je i u mađarskim časopisima Ma (1922) i Út (1922). Uređivao je i tiskao pjesme u zagrebačkom dadaističkom časopisu Dada tank (1922), poslije Dada jazz. U Beogradu je objavio pjesme u publikacijama: Balkan (1923), Budućnost (1923), Hipnos (1923), Misao (1923), Tribuna (1923), Crno na belo (1924), Večnost (1926), Savremeni pregled (1927), Šumadija (1927), Letopis Matice srpske (1928), 50 u Evropi (1928), Ideje (1935). Četiri pjesme iz kasnijeg razdoblja objavljene su posthumno u Književnosti (1958). Zastupljen je u zborniku pjesničkog humora Urnebesnik (1960). Kao novinar pisao je filmske (Film, 1926), kazališne, likovne i književne kritike te reportaže, feljtone i zapise u dnevniku Vreme (1927–1933). Zajedno s B. Tokinom režirao je film Kačaci u Topčideru (1924). — Nazvan je osnivačem dadaizma u hrvatskoj i srpskoj književnosti (G. Tešić).