DELORKO, Olinko

traži dalje ...

DELORKO, Olinko, književnik, prevoditelj i folklorist (Split, 30. I. 1910). Izvorni oblik obiteljskog prezimena Dell’Orco. Maturirao 1927. u Splitu te 1935. diplomirao slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Srednjoškolski profesor u Zagrebu 1936–41. i 1948–50, činovnik Ministarstva vanjskih poslova 1941–45, a od 1950. do umirovljenja 1975. kustos, stručni suradnik te savjetnik u Institutu za narodnu umjetnost. U međuraću bio članom uprave Društva hrvatskih književnika, od 1928. član PEN-kluba, a nakon rata član uprave PEN-kluba, Udruženja folklorista Hrvatske te Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Stručno se usavršavao u Parizu (1938), Firenci (1939), Rimu (1962) i Milanu (1976). — U književnom životu javio se pjesmom Ravni u Mladosti 1926. Pjesničke i prozne radove objavljivao u mnogim periodicima: Hrvatska revija, Savremenik, Hrvatsko kolo, Mogućnosti, Republika, Zadarska revija, Riječka revija, Književnik, Dometi, Forum i dr. S B. Livadićem uređivao Hrvatsku reviju (1943–45). Njegova poezija nastala je na stečevinama europske mediteranske tradicije, napose talijanske, te hrvatskog impresionizma (A. G. Matoš), a neke motivske sličnosti ima s Cesarićevom lirikom; zapis je nemira pjesnikove intime, ne živi od unutarnje misaone drame, nego od sklada oblika i glazbe riječi. U proznom opusu (pripovijetke, crtice, zapisi) uspješniji je kad se bavi motivima poznatim iz lirike, žanra kojim je postignuo najviše. U esejima, posebice iz talijanske književnosti (G. Leopardi, G. Papini, L. Pirandello, Dante, E. Cecchi, A. Panzini), D. je impresionist i suptilan promatrač. I u poeziji i u prozi najbolji je kad ne gradi nove svjetove, već kad preoblikuje tradicijske vrijednosti. Kao proučavatelj i zapisivač narodnog stvaralaštva stručnim je i znanstvenim radovima surađivao u Narodnoj umjetnosti, Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena i dr. Napisao je predgovore knjigama u izdanju Pet stoljeća hrvatske književnosti, Narodne lirske pjesme (Zagreb 1963, 23) te Narodne epske pjesme (Zagreb, 1964, 24). Objavio je i nekoliko antologija narodnih pjesama: Hrvatske narodne balade i romance (Zagreb 1951), Zlatna jabuka (Zagreb 1956), Istarske narodne pjesme (Zagreb 1960), Ljuba Ivanova (Split 1969), Narodne pjesme (Zagreb 1971), Narodne pjesme otoka Hvara (Split 1976). Svoje studije i članke o hrvatskoj narodnoj poeziji prikupio je u knjizi Zanemareno blago. Autor je poetskih antologija Hrvatska moderna lirika (s D. Tadijanovićem, Zagreb 1933) te Talijanska lirika (s A. Nizeteom, Zagreb 1939). Kao prevoditelj istaknuo se 1950. prijevodima Michelangelovih soneta, zatim Iz kanconijera F. Petrarke (Zagreb 1951), drugog dijela Danteova Raja (Zagreb 1960) te Panzinijeva romana Tražim ženu (Zagreb 1961). Prepjevao je stihove L. Ariosta, T. Tassa, G. D’Annunzija, G. Ungarettija, S. Quasimoda i dr. Za zbirku pjesama Razigrani vodoskoci primio je 1941. Nagradu »Silvije Strahimir Kranjčević«, za antologiju Ljuba Ivanova 1970. Nagradu Matice hrvatske; Nagradu »Vladimir Nazor« dobio je 1979. za knjigu Zanemareno blago i 1990. za životno djelo.

DJELA: Pjesme. Zagreb 1934. — Rastužena Euterpa. Zagreb 1937. — Razigrani vodoskoci. Zagreb 1940. — Zgode poremećene sreće. (Uspomene i zapažanja.) Zagreb 1942. — Uznosite slutnje. Zagreb 1944. — Izgaranja. Zagreb 1958. — Svijetli i tamni sati. Zagreb 1961. — Lirski eden. Split 1965. — Dolaze oblaci. Zagreb 1978. — Radost i bol čitanja. Zagreb 1978. — Zanemareno blago. O hrvatskoj narodnoj poeziji. Zagreb 1979. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 139. Zagreb 1982, 29–171. — Otimanja zaboravu. Zagreb 1988. — Rasudbe i domišljaji. Split 1988. — Izabrane pjesme. Zagreb 1990.
 
LIT.: A. Barac (A. B.): Lirika šestorice. Hrvatska revija, 4(1931) 4, str. 237–239. — (Isti): Olinko Delorko, Pjesme. Mladost, 12(1933–34) 7, str. 165. — B. Jurišić: Pjesme Olinka Delorka. Hrvatska revija, 7(1934) 4, str. 220. — E. Damiani: Olinko Delorko, Rastužena Euterpa. L’Europa Orientale (Roma), 17(1937) br. 3/4. — R. Marinković: Od Vraza do Delorka. Ars 37, 1937, 3/4, str. 111–114. — S. Šimić: Ćutilna pedagogija. Savremenik, 25(1937) 3, str. 111–112. — B. Livadić: Nasrt lirike (Olinko Delorko: Rastužena Euterpa). Hrvatska revija, 11(1938) 10, str. 510–511. — Lj. Maraković: Razigrani vodoskoci. Ibid., 14(1941) 2, str. 102–103. — L. Salvini: Letteratura croata. L’Italia che scrive (Roma), 25(1942) 9/10, str. 158. — Isti: Poeti croati moderni. Milano 1942, str. XXXVII–XXXVIII. — T. Smerdel: Proza Olinka Delorka. Nova Hrvatska, 2(1942) 230, str. 9. — Lj. Maraković: Zapisi pjesnika. Hrvatska revija, 16(1943) 4, str. 226–227. — J. Benešić: Delorkove »Uznosite slutnje«. Vijenac, 36(1944) 4, str. 83–86. — A. Cronia: Letteratura serbo-croata. Milano 1956. — I. Aralica: Olinko Delorko, Izgaranja. Zadarska revija, 8(1959) 3, str. 343–347. — M. Rogošić: O pjesmama Olinka Delorka. Književnik, 1(1959) 1, str. 117–123. — A. Barac: Refleksije uz 12 knjiga lirike (u: Hrvatska književna kritika, 7. Zagreb 1962, 317–328). — B. Glumac: Pjesnik jednostavnosti i iskustva. Republika, 18(1962) 2/3, str. 133–134. — N. Mihanović: Olinko Delorko. 15 dana, 5(1962) 10, str. 28. — Z. Golob: S druge strane ulice. O. Delorko, Lirski Eden. Telegram, 6(1965) 258, str. 4. — F. Trogrančić: Poeti croati moderni. Milano 1965. — M. Vaupotić: Hrvatska suvremena književnost. Zagreb 1966, 48–49. — B. Pavlović: Arkadija Olinka Delorka. Marulić, 2(1969) 3, str. 41–46. — K. Nemec: Suptilni promatrač. Olinko Delorko, Radost i bol čitanja. Vjesnik, 39(1978) 28. IX. — M. Maglajlić: Pjesnička baština otoka Hvara. Priredio Olinko Delorko. Život, 28(1979) 4, str. 461–463. — C. Milanja: Olinko Delorko, Radost i bol čitanja. Revija, 19(1979) 3, str. 117–119. — M. Bošković-Stulli: Delorko, Olinko, Zanemareno blago. O hrvatskoj narodnoj poeziji. Fabula (Zürich—Berlin—New York) 21(1980) br. 3/4. — T. Perić-Polonio: Od »Zlatne jabuke« do »Ljube Ivanove«. Mogućnosti, 27(1980) 1, str. 102–113. — Ista: Olinko Delorko, Zanemareno blago. O hrvatskoj narodnoj poeziji. Narodna umjetnost, 17(1980) str. 373–375. — M. Šicel: Olinko Delorko – Oto Šolc – Viktor Vida (predgovor i bibliografija). Pet stoljeća hrvatske književnosti, 139. Zagreb 1982, 7–23, 24–26. — N. Mihanović: Oblikotvornost i smisao. Književni eseji. Zagreb 1987, 64–83. — S. Diana: Orfejevi svjetovi. Mogućnosti, 37(1989) 10/11, str. 1151–1152. — N. Mihanović: Delorkova poetska spoznaja svijeta. Forum, 29(1990) 1/2, str. 138–145. — T. Maroević: Slutnje s lutnjom. Slobodna Dalmacija, 48(1991) 9. II, str. 50. — H. Mihanović-Salopek: Olinko Delorko, Rasudbe i domišljaji. Mosorska vila, 1(1991) 1, str. 164–165. — B. Šoljan: Olinko Delorko, Čovjek i pjesnik. Hrvatska revija, 41(1991) 3/4, str. 481–482. — Z. Mužinić: Cijeli život u službi pjesničke riječi. Marulić, 25(1992) 1, str. 86–90.
 
Miroslav Šicel (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DELORKO, Olinko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4511>.