DESPOT, Ilija

DESPOT, Ilija, pjesnik i publicist (Zaostrog, 20. VII. 1885 — Split, 28. XI. 1970). Nećak književnika Ivana. Do 1904. polazio franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju; u Zadru je maturirao 1911. i studirao teologiju, ali nije postao svećenikom, već je u Zagrebu započeo studij prava. U razdoblju 1914–19. boravio u SAD posvetivši se kulturno-prosvjetnoj djelatnosti hrvatskih iseljenika. Bio je urednik književnog lista Svjetlo (New York 1915) te vlastitih novina Novi svijet (Gary u Indiani i Oakland u Kaliforniji 1916–17). Vrativši se u domovinu 1920, diplomirao je i doktorirao pravo. Isprva je perovođa Kotarskog suda u Zagrebu (1921/22), odvjetnik (1924–27), sudac Kotarskog suda u Križevcima (1927–28), tajnik Gradske općine u Šibeniku (1928–33) te splitske »Jadranske straže« i urednik njezinih edicija (1933–41). Za rata je privatnik u Splitu i Komiži, potom gimnazijski profesor u Splitu (1945–50), bibliotekar Gradske biblioteke u Makarskoj (1951–53), a od 1956. do umirovljenja 1957. opet odvjetnik. — Književnu djelatnost otpočeo 1901. u Pobratimu, zatim se javljao poezijom, pretežito domovinsko-iseljeničke tematike, crticama, putopisima, esejima iz domaće i strane književnosti, folklornim prinosima, kulturnopovijesnim člancima te životopisnim studijama o hrvatskim iseljenicima, pomorcima i književnicima. Sustavno je surađivao u Pobratimu i zadarskom Narodnom listu, gdje je zapažen domoljubnom pjesmom Zadru gradu (u povodu gostovanja zagrebačkih glumaca 1910); kao sudionik jugoslavenskoga omladinskog pokreta protiv Austro-Ugarske objavljuje i u Čerininu Vihoru. Javljao se u šibenskoj Hrvatskoj riječi, kojoj je 1912. urednikom, Vijencu, Savremeniku, Hrvatskoj prosvjeti, Zadarskoj reviji, Mogućnostima te mnogim iseljeničkim listovima. Potpisivao se Viterski, I. Kostanjušin, Hrvat sa Sapašnika, Trpko, Trpković, Ile, Ilko. Splitsko Novo doba objavljivalo je ulomke iz njegovih romana Ričući lavovi i Božić u tuđini ili Posljednje poglavlje (1928–33), a Jadranska straža pripovijest Opustjeli domovi i putopis S Jadranskom stražom po blizom Orijentu (1934). Na francuski je preveo Anthologie des poèmes yougoslaves contemporaines (Pariz 1919). Iako je nadahnuće našao u djelu S. S. Kranjčevića i A. Kačića Miošića, D. je važniji s kulturno-prosvjetnoga nego književnoga gledišta. Osobito su djelatne bile njegove domovinske poruke hrvatskim iseljenicima diljem Amerike. Rukopisna ostavština sadržava pjesničku zbirku Moja zemlja, Izabrane govore, Pisma i Eseje (Kranjčević, P. P. Njegoš, T. Ujević).