DEŠKOVIĆ, Antun

DEŠKOVIĆ, Antun, inženjer agronomije, industrijski projektant i poduzetnik (Pučišća na Braču, 19. V. 1856 — Beograd, ?). Sin bračkog posjednika Ivana. Još kao mladić zanosio se idejom o razvitku industrije u Dalmaciji i iskorištavanju njezina gospodarskog i prirodnog bogatstva, posebice ruda i vodenog potencijala. Prvi njegov projekt odnosio se na iskorištavanje vodene energije rijeke Cetine na slapu Velike Gubavice kraj Zagvozda, posjeda obitelji Dešković. U slapu Gubavica vidio je izvanredan prirodni izvor električne energije. Da bi ostvario taj projekt, D. je najprije zatražio pomoć hrvatskih bankarskih institucija, industrijalaca i kapitalista, a nakon doživljenog neuspjeha potporu poznatih zapadnoeuropskih financijskih i bankarskih krugova. Materijalno dobro osiguran obiteljskim imetkom, na mnogim poslovnim putovanjima po europskim središtima držao je tematska predavanja u tamošnjim znanstvenim društvima, industrijskim i bankarskim institucijama i komorama. Nakon višegodišnjeg boravka u zapadnoj Europi, vraća se u Dalmaciju te je nakon bavljenja rudarskim istraživanjima 1898. u suradnji s austrijskim kapitalom zatražio koncesiju za podizanje hidrocentrale na Cetini, a potom za gradnju tvornice karbida i cijanamida u Dugome Ratu kraj Omiša. God. 1904/05. koncesija je dodijeljena bečkoj tvrtki »Koller & Golwig«, a poslije je uključen i talijanski kapital te osnovano Društvo za iskorištavanje vodenih energija Dalmacije (Società per le forze idrauliche di Dalmazia – SUFID), koje je djelovalo kao mješovito austrijsko-talijansko dioničko društvo s talijanskim kapitalom, ali po austrijskim propisima, te je od austrijske uprave dobivalo pravo na iskorištavanje vodenih snaga u Dalmaciji. God. 1929. industrija je došla u ruke francuskoga kapitala pod nazivom »La Dalmatienne«. D. je radio i na projektu gradnje hidroelektrane »Jablanica« na Neretvi. Oko 1900. crnogorski knez (poslije kralj) Nikola I. pozvao ga je u Crnu Goru da prouči mogućnosti rudnog i industrijskog iskorištavanja tog područja. Njegovi projekti dobili su punu potporu crnogorskog vladara, a Narodna skupština izglasala je koncesije i osigurala engleski kapital za njihovu realizaciju. D. je projektirao gradnju barske luke (dovršena pola stoljeća poslije), 150 km duge uskotračne željezničke pruge od Nikšića do Bara, iskorištavanje crnogorskih šuma te vodene snage Pive i Tare. Za te je planove D. 1902. trebao osigurati oko 18 milijuna franaka investicija od pariskih i londonskih bankara, ali su balkanski ratovi i I. svjetski rat to onemogućili. God. 1911. dobio je koncesiju za gradnju hidroelektrane na rijeci Morači i iskorištavanje željezne rude u Sozini u Crnoj Gori. Projektirao je i prvu hidroelektranu u Dravskoj dolini, zapadno od Maribora, izgrađenu oko 1920, zahvaljujući znatnom udjelu švicarskog kapitala. U znak zahvalnosti i priznanja Slovenci su Deškoviću postavili spomen-bistu u Dravskoj dolini. Projektirao je i pokrenuo iskorištavanje boksita kraj Omiša te žive u Sutomoru u Crnogorskom primorju. — Od 1907. do 1926. objavio je nekoliko članaka o gospodarskoj vrijednosti balkanskih željeznica, o industrijskim koncesijama u Dalmaciji te prodoru stranoga kapitala u Jugoslaviju, surađujući u Narodnom listu (1907–08), Tršćanskom Lloydu (1908), Glasu Crnogorca (1911), Novom listu (1922) i Novom dobu (Split 1926).