DEŠPALJ, Pavle

DEŠPALJ, Pavle, dirigent i skladatelj (Blato na Korčuli, 18. VI. 1934). Otac Šime, glazbenik i pisac, poučavao ga je od malena glasovir, violinu, skladanje i dirigiranje. U Zadru je polazio gimnaziju i Muzičku školu te počeo nastupati kao solist na glasoviru i violini, dirigirati zborovima i skladati scensku glazbu za zadarsko kazalište. Od 1952. studirao je kompoziciju u S. Šuleka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te 1960. diplomirao. Još za studija započinje dirigentsku karijeru nastupajući sa Simfonijskim orkestrom RTV Zagreb, 1958. debitira u HNK, a 1960, na svom diplomskom koncertu, ravna cjelovečernjim programom vlastitih skladba. God. 1961. pokreće Muzičke večeri u crkvi Sv. Donata u Zadru, koje postaju ugledan međunarodni festival stare glazbe. God. 1962–67. šef dirigent je Simfonijskog orkestra RTV Zagreb; istodobno od 1963. vodi i Komorni orkestar RTV Zagreb i redovito gostuje u opernom i baletnom repertoaru HNK. God. 1966. suosnivač je i umjetnički voditelj Beogradskoga kamernog orkestra. Od 1967. do 1980. djeluje u SAD, najprije kao dirigent (1968) te glazbeni direktor (od 1970) Floridskoga simfonijskog orkestra i Opere u Orlandu (Florida), uz to kao stalni gostujući dirigent Chicaškog festivala u Grant Parku (od 1972); 1975. dirigira Pittsburškim simfonijskim orkestrom pri otvorenju Philadelphijskog festivala u Ambleru. Za boravka u SAD nastavio surađivati s orkestrima u domovini. Vrativši se u Zagreb, od 1980. djeluje kao dirigent Zagrebačke filharmonije (1980–85. šef dirigent), direktor glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara (do 1986), a obnavlja i stalnu suradnju sa Zagrebačkim simfoničarima RTV te s Operom i Baletom HNK. Ujedno od 1987. vodi odjel dirigiranja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. God. 1988. izabran je za člana suradnika JAZU. Gostovao je u Austriji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, ČSSR, SSSR, Hong-Kongu i dr., nastupajući s vrhunskim ansamblima (Orkestar Talijanske radiotelevizije, Londonska filharmonija, orkestar Mozarteum). U neveliku skladateljskom opusu koji je stvarao uglavnom tijekom studija, očitovao je izvornu nadarenost, sklonost neobaroknom načinu i zrelost u oblikovanju djela i u instrumentaciji. Skladbe su mu izvođene i u inozemstvu, snimljene na ploče u zemlji i inozemstvu te na vrpce RTV Zagreb, a koncert za alt-saksofon i gudaća glazbala uvršten je u nastavni program američkih konzervatorija. Posvetivši se zatim dirigiranju, stekao je međunarodni ugled kao umjetnik urođene glazbenosti, točne, nenametljive dirigentske geste, odnjegovane stilske kulture. Ostvario je opsežan repertoar od barokne do suvremene glazbe postigavši osobite uspjehe interpretacijama djela romantičara od J. Brahmsa, P. I. Čajkovskog i A. Dvořáka do R. Straussa i G. Mahlera. Zaslužan je za mnogobrojne izvedbe i praizvedbe djela hrvatskih skladatelja (B. Bjelinski, M. Cipra, D. Detoni, N. Devčić, S. Horvat, M. Kelemen, I. Kuljerić, I. Lhotka Kalinski, B. Papandopulo, F. Parać, R. Radica, J. M. Stratico, S. Šulek). Glazbenom životu Zagreba pridonio je i organiziranjem Simfonijskog orkestra RTV. Za umjetnička ostvarenja nagrađen je više puta: 1965. Nagradom grada Zagreba, 1978. nagradom Konzilija Centralne Floride za znanost i umjetnost, 1980. Nagradom »Milka Trnina«, 1989. Nagradom »Josip Slavenski« i 1993. Nagradom »Orlando«.