Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ALFIREVIĆ, Ante, teološki i prozni pisac (Kaštel-Sućurac, 26. I 1875 — Zagreb, 17. I 1945). Sin je Grge i Andre, rođ. Jerkunica. Osnovnu školu završio je u Kaštel-Sućurcu (1888), klasičnu gimnaziju polazio u franjevačkom sjemeništu u Sinju, a zatim u Splitu, gdje je 1896. maturirao. Iste godine odlazi na Gregorijansko sveučilište u Rim na studij filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen 1901, a za doktora filozofskih i teoloških znanosti promoviran 1902. U Splitu je bio duhovni odgojitelj u Biskupskom sjemeništu (1902–1915) i profesor kateheta na Državnoj klasičnoj gimnaziji (1903–1919). Tamo je osnovao Hrvatsku štedionicu i postao predsjednik Zadružne sveze u Dalmaciji. God. 1919. odlazi u Zagreb i pristupa Isusovačkom redu. Bio je superior Isusovačke rezidencije u Zagrebu i profesor vjeronauka i filozofske propedeutike na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji 1929–1936. Upravitelj je mnogih katoličkih društava i kongregacija. God. 1937. postaje rektor Bogoslovnog sjemeništa i Filozofsko-teološke visoke škole u Sarajevu; 1941. vraća se u Zagreb i do 1944. je ravnatelj Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa i Nadbiskupske klasične gimnazije. — A. je pisao teološke i sociološke studije, članke te književne osvrte i životopise. Njegov prvi književni pokušaj – roman Kroz trnje ovoga svijeta – objavljen je u Hrvatskoj straži (1904, 1905). Među prikazima iz stranih književnosti izdvajaju se prilozi o H. Sienkiewiczu (Vrhbosna, 1900) i E. Zoli (Katolički list, 1900). Napisao je kritičke prikaze o A. Aškercu u Hrvatskoj, A. G. Matošu, Zofki Kvederovoj, M. Cihlaru Nehajevu (Hrvatska straža, 1914, 1915). Više studija i članaka iz područja okultizma, spiritizma i psihologije objavio je u Vrhbosni (1901, 1912), Hrvatskoj smotri (1911, 1914–1916) i u zagrebačkom Životu (1925, 1928, 1929, 1934). Autor je članaka o radničkom osiguranju, imperijalizmu (Hrvatska straža, 1914, 1918), o katolicima i socijalnom pitanju, američkom imperijalizmu (Život, 1932). Članke o pitanjima školstva objavio je u Hrvatskoj straži (1908) i Životu (1928, 1929, 1935), a o arheologiji i starokršćanskoj umjetnosti u Katoličkom listu (1900, 1901), Vrhbosni (1902), Prosvjeti (1908), Hrvatskoj straži (1912), Hrvatskoj prosvjeti (1921), Novoj reviji (1926), Sacerdos Christi (1931) i Životu (1935). God. 1904. osnovao je u Splitu vjerski list Dan; s F. Biničkim bio je prvi urednik Hrvatske straže (Krk 1903–1907, Rijeka 1915–1916), a u Zagrebu je uređivao Život (1923–1929). Kao suradnik krčkog biskupa A. Mahniča uredio je dvije knjige njegovih članaka: Knjiga života dra Antuna Mahniča (Osijek 1923), Katolički svećenik (Split 1938). — Njegov književni i znanstveno-publicistički rad ocijenjen je u skladu s njegovom katoličkom orijentacijom (L. Znidarčić).

DJELA: Euharistijski kongres u Zagrebu. Zagreb 1923. — Starokatolici i Strossmayer. Zagreb 1924. — Teozofizam i kršćanstvo. Zagreb 1924. — Život bl. Roberta kardinala Bellarmina Družbe Isusove. Zagreb 1924. — Sv. Juda Tadej. Zagreb 1927, 19362. — Blaženi Andrija Bobola D. I. Zagreb 1929. — Svetost katoličke Crkve u XX vijeku. Zagreb 1929. — Sveti Ćiril i Metod slavenski apostoli. Zagreb 1935. — Bliže k Bogu. Split 1938.
 
LIT.: Mate Drinković: Dru Alfireviću. Hrvatska kruna, 21(1913) br. 35. — Isti: Ljudina »Dana«. Dr. Anti Alfireviću. Hrvatska rieč, 9(1913) 817, str. 1. — Dr. A. Ž.: Dr Antun Mahnič, Knjiga života. Sabrao i uvodom popratio A. Alfirević. Glasnik Biskupija bosanske i srijemske, 51(1923) 12, str. 100. — Ivan Butković: Katolički svećenik po člancima biskupa dra A. Mahniča. Katolička riječ, 4(1938) br. 15. — Peč.: Bliže k Bogu. Katolik, 9(1938) 41, str. 1. — Lav Znidarčić: Odlaze stari radnici. Nedjelja, 17(1945) 2, str. 3.
 
Nedjeljko Mihanović (1983)