Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DEUTSCH MACELJSKI (od Macelja), obitelj veletrgovaca i industrijalaca. Potkraj 1910. podijeljeno im je ugarsko-hrvatsko plemstvo s pridjevkom Maceljski. Prvi istaknuti njezin predstavnik, osnivač drvne tvrtke Filip (Zagreb, 16. III. 1825 — Zagreb, 6. V. 1919) otvorio je 1860. u Zagrebu skromnu trgovinu koja je brzo napredovala zahvaljujući naglu razvoju i prerastanju Zagreba u industrijsko, trgovačko i kulturno središte. Za porasta potražnje za građevnim drvom tvrtka se počinje baviti šumskom proizvodnjom i preradbom crnogoričnog drva, a od 1884. mnogo rentabilnije hrastovine, zadržavajući proizvodnju i trgovinu ogrjevnim i tehničkim drvom te daskama. Filipova tvrtka eksploatirala je mnoga šumska zemljišta, među kojima šumu plemićke obitelji Sermage u Hrvatskom zagorju, šumu Česma kraj Bjelovara te državnu šumu Žutica. Od 1875. Filipu pomaže u poslovanju tvrtkom najstariji sin Vilim (Zagreb, 5. VII. 1855 — Beč, 19. XII. 1926) te je 1885. naziv tvrtke promijenjen u »Filip Deutsch i sin«. God. 1894. u tvrtku su se uključila i dva Vilimova mlađa brata Benko (Zagreb, 14. XI. 1863 — ?, 29. I. 1923) i Albert (Zagreb, 10. VII. 1867 — ?, 7. VII. 1952). Filip se povlači, a poduzeće dobiva ime »Filip Deutsch i sinovi«. Poslije je iz tvrtke istupio Benko, a pridružio se Vilimov sin Gustav (Zagreb, 29. I. 1882 — ?, 16. IX. 1965), koji je sa stricem Albertom upravljao njome. Svoje je poslovanje tvrtka proširila na sve grane šumske proizvodnje i trgovine drvom te se razvila u jedno od najvećih proizvodnih i trgovačkih poduzeća hrastovine u središnjoj Europi. God. 1908. kupila je šumu Turopolje, gdje je uz željezničku prugu Zagreb–Sisak 1911. otvorena i velika pilana, kao jedan od najvažnijih privrednih i poslovnih pothvata tvrtke, kojoj je na čelu još bio Vilim. God. 1924. pilana je imala pet jarmova, a godišnje je prerađivala 24000m3 hrastovih trupaca, proizvodeći i oko 20000 komada željezničkih pragova, 2400m3 hrastovih parketa i oko 500 vagona ogrjevnog i drugog drva. Obitelj je posjedovala i plemićko dobro Velika Erpenja–Družilovec s površinom od 257ha, a potkraj 1932. kupila je i vilu na Paunovcu u Zagrebu. U poslove tvrtke uključuju se i Gustavova braća Vlatko (Zagreb, 1883 — Jasenovac, 1942) i Robert (Zagreb, 1884 — Auschwitz, 1943). Članovi obitelji postaju poznati i kao javni djelatnici. Gustav je vijećnik zagrebačke Trgovačke i obrtničke komore i član Obraničkog suda (od 1924), član Pomorskoga saobraćajnog odsjeka (1937) i član Odbora za uređenje zaklada bivše Komore za trgovinu, obrt i industriju (1937). Objavio je članak Put sanacije svjetske krize u časopisu Narodna šuma (1932, 17). Albert je imao veliku ulogu u veletrgovini i drvnoj industriji zemlje. Zahvaljujući školovanju na učilištima u inozemstvu, stekao je solidno znanje i iskustvo za suvremeno i uspješno vođenje drvne struke i trgovine drvom, što je posebice došlo do izražaja 1926, kada je nastupila kriza u drvnoj industriji Kraljevine SHS zbog rastuće ponude ruskog drveta na europskom tržištu. Albert je odmah pristupio povezivanju i boljem organiziranju svih proizvođača i trgovaca u drvnoj struci, a 1928. i osnivanju Saveza industrijalaca i trgovaca šumskih proizvoda Kraljevine SHS u Zagrebu, kojega je predsjednik bio do poč. II. svjetskoga rata, zauzimajući se za organiziran i jedinstven nastup velikih industrijalaca drvne struke na domaćem i europskom tržištu. Zastupao je mišljenje da je drvo i u kriznom razdoblju vrlo važna roba u međunarodnoj razmjeni, ali svjetsko tržište treba stalno pratiti i istraživati, osnivati i održavati međunarodne prodajne centre te uklanjati poteškoće koje pojedine države stvaraju pri uvozu drva i drvnih proizvoda. Te akcije morala bi potpomagati država. Zbog takvih svojih gledišta i djelatnosti postao je potpredsjednikom Zagrebačke burze za robu i vrednote (1932–39). Istodobno je bio potpredsjednik Udruženja industrijalaca Savske banovine i pročelnik industrijskog odsjeka te član Carinskog i saobraćajnog odbora u Trgovačkoj i obrtničkoj komori u Zagrebu. Članke o šumskoj privredi i drvnoj industriji objavljivao je u stručnoj periodici Finansijski arhiv (1931, 2/3), Industrijska odbrana (1936, 34/35; 1938, 24/25) i Jugoslavenski Lloyd (1937, 121). — Nakon 1945. nacionalizirana je pilana obitelji D. M.

LIT.: Obitelj. — A. Cuvaj: Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj i Slavoniji od najstarijih vremena do danas, 1–3 (rkp. u Arhivu Hrvatske). — J. Lakatoš: Industrija Hrvatske. Zagreb 1924, 129–130. — V. Duišin: Zbornik plemstva, 1. Zagreb 1938, 173–174. — Z. Šimončić: Drvna industrija Hrvatske u gospodarskoj krizi 1930–1934. godine. Radovi. Institut za hrvatsku povijest, 1976, 8, str. 259. — Vilim. — Vilim pl. Deutsch od Macelja. Trgovačke novine, 4 (1927) 16. I, str. 3–4. — Albert. — Zagrebački portreti. Albert Deutsch Maceljski. Zagrebačka smotra, 2(1934) 29. IV, str. 5.
 
Mira Kolar-Dimitrijević (1993)