DEVIDÉ, Vladimir

DEVIDÉ, Vladimir, matematičar, prevoditelj, pjesnik i esejist (Zagreb, 3. V. 1925). U Zagrebu završio realnu gimnaziju 1944, diplomirao na Tehničkom fakultetu 1951, a 1956. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu obranio doktorsku disertaciju Jedna klasa grupoida. U razdoblju 1952–57. asistent te 1958. docent u Zavodu za matematiku Elektrotehničkog fakulteta; 1958–60. docent, zatim izvanredni, a od 1965. redoviti profesor i predstojnik katedre za matematiku Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Od 1990. u mirovini. Na tokyjskom Sveučilištu boravio 1961–63; god. 1968. gostujući profesor na Monash University u Melbourneu, a 1971. predavač na Ohio State University u Columbusu. God. 1973. postaje izvanredni, a 1990. redoviti član JAZU. — U matematici se bavi apstraktnom algebrom, teorijom skupova, matematičkom logikom i višedimenzionalnom geometrijom. Objavio je oko 50 znanstvenih i oko 200 stručnih radova iz matematike u publikacijama Glasnik matematički, fizički i astronomski (1949, 1951, 1953–56, 1960, 1964–65), Archiv der Mathematik (Würzburg 1955), Elemente der Mathematik (Basel 1955, 1961), Zeitschrift für mathematische Logik und Grundlagen der Mathematik (Berlin 1956, 1959), Nieuw Archief voor Wiskunde (Groningen 1962), Portugaliae Mathematica (Lisabon 1962), Colloquium Mathematicum (Wroclaw 1963), Publicationes Mathematicae (Debrecen 1963), Fundamenta Mathematicae (Varšava 1964), Rad JAZU (1964, 1975, 1977–78, 1982), Archivum Mathematicum (Brno 1967), Glasnik matematički (1967–69), The Journal of Symbolic Logic (New Brunswick 1967), Journal of the Australian Mathematical Society (Sydney 1969), Publications of the Monash University (Melbourne 1968), Publikacije Elektro-tehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu (1969) te Publications of the Technical University (Miskolc 1970). Oko 120 prikaza tih radova objelodanjeno je u američkim, njemačkim, sovjetskim i francuskim referativnim matematičkim časopisima. Njihovi znanstveni rezultati spominju se u nekim standardnim inozemnim udžbenicima i monografijama, a neke su nasljedovala istraživanja domaćih i inozemnih matematičara (V. D. Bjelousov, R. H. F. Denniston, V. Havel, M. Milici). Autor je više matematičkih udžbenika i skripata: Zadaci iz matematike (suautor B. Zelenko; I. Zagreb 1946, 1948²; II/1, 1948; II/2, 1949), Odabrani primjeri iz više matematike (Zagreb 1959, 1961²), Repetitorij više matematike (I. Zagreb 1959, 1961²), Vektorski račun (Zagreb 1962, 4 izd. do 1977), Riješeni zadaci iz više matematike (I. Zagreb 1967). S francuskoga preveo djelo Aksiomatička teorija skupova Jean-Louisa Krivinea (Zagreb 1978). — D. se istaknuo kao posrednik u zbližavanju japanske i naše kulture. Napisao je više eseja i prikaza o japanskoj književnosti i umjetnosti, povijesti i sadašnjosti, a potvrdio se i kao vrstan prevoditelj japanske poezije i proze. Autor je povijesnog pregleda japanske književnosti u ediciji Povijest svjetske književnosti (Zagreb 1982). Piše i poeziju koja se temelji na tematskom prožimanju nekih civilizacijskih tekovina Istoka i Zapada, a oblikom se najčešće veže uz japanski haiku. Radove tiskao u Republici, Encyclopaedia moderna, Forumu, Oku, Maruliću, Mostu, Književnoj smotri, Dubrovniku te nekim američkim, britanskim i japanskim knjigama i časopisima. Dnevničke zapise i eseje objavio u 15 dana. God. 1969. dobio Nagradu »Ruđer Bošković« za rezultate na području matematike, 1977. međunarodnu nagradu Le Prix C.I.D.A.L.C., 1982. Nagradu grada Zagreba, 1983. japansko državno odlikovanje Red svetoga blaga, 1991. Nagradu na ITOEN međunarodnom natječaju za haiku poeziju u Japanu.