DEŽELIĆ, Mladen

traži dalje ...

DEŽELIĆ, Mladen, kemičar (Zagreb, 3. I. 1900 — Zagreb, 28. XI. 1989). Sin Velimira st., pisca, leksikografa i bibliotekara. U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1919. i studij kemije, fizike i matematike na Filozofskom fakultetu 1923. Apsolvirao tečaj u kemijskom laboratoriju R. Freseniusa u Wiesbadenu 1922. Profesorski ispit položio 1925, doktorirao tezom Ravnoteža u organskim binarnim sistemima u Zagrebu 1927. Specijalizirao organsku kemiju u nobelovca H. Fischera u Münchenu (1932). Radio u srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu (1923–25), zatim u šibenskoj gimnaziji (1925/26). Od 1926. asistent je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, od 1925. honorarni nastavnik fizičke kemije, od 1940. docent i od 1942. izvanredni profesor pri katedri za opću i eksperimentalnu kemiju. Na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu postavljen je za redovitog profesora 1943. God. 1945. prelazi u Ministarstvo lake industrije te osniva i vodi Kemijski laboratorij Duhanskog instituta u Zagrebu. God. 1949. izabran je za redovitog profesora Medicinskog fakulteta u Sarajevu, a osnutkom Filozofskog fakulteta u Sarajevu (1950) postaje njegovim redovitim profesorom i voditeljem katedre za kemiju. Na novoosnovanom Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu postaje 1960. voditeljem Odsjeka za kemiju i poslije direktorom Kemijskog instituta. Njegovom incijativom i zauzimanjem projektirana je i podignuta moderna zgrada Instituta za kemiju i fiziku u Sarajevu. Umirovljen je 1966. — Bavio se istraživanjem prirodnih spojeva i sintezom novih organskih spojeva, osobito heterocikličkih, te vitaminom C. Istaknuo se i proučavanjima osobina hercegovačkih duhana, a važan prinos farmaceutskoj kemiji dao je sintezama nekih fiziološki aktivnih supstancija. Istraživao je kemiju pirola, porfirina i hemina (Zeitschrift für physiologische Chemie, Leipzig 1933; Rad JAZU, 1934, 249, 1941, 271; Glasnik Hemijskog društva, 1936; Liebigs Annalen der Chemie, Berlin 1938; Glasnik hemičara BiH, 1957–58, 1960, 1965; Bulletin Scientifique, 1962), zatim nikotin i njegove derivate (Rad JAZU, 1939, 263; Arhiv za kemiju i tehnologiju, 1945; Glasnik hemičara BiH, 1952–53, 1961, 1963, 1966; Croatica chemica acta, 1962; Radovi Naučnog društva BiH, 1963; Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 1966). Proučavao je kumarinske derivate i antikoagulacijsko djelovanje (Archiv für Pathologie und Pharmakologie, Berlin 1957; Glasnik Hemijskog društva BiH, 1960–61, 1966; Croatica chemica acta, 1961; Bulletin scientifique, 1962; Journal of Medicinal Chemistry, Washington 1964; Acta medica Iugoslavica, 1965–66) te glikozidne spojeve (Croatica chemica acta, 1957–58; Bulletin scientifique, 1963; Hemijska industrija, 1964; Acta pharmaceutica Jugoslavica, 1965). Pisao je o problemu stabilizacije vitamina C u vodenim otopinama (Glasnik hemičara BiH, 1953–54, 1958; Chimie & Industrie, Pariz 1963; Vojnosanitetski pregled, 1963; Hemijska industrija, 1964). Njegova istraživanja obuhvaćaju i područje termokemije (Glasnik Hemijskog društva, 1932, 1938; Sitzungsberichte der Akademie der Wissenschaften, Beč 1932, 1938; Zeitschrift für physikalische Chemie, Frankfurt 1932; Glasnik hemičara BiH, 1959), polarografije (Arhiv za kemiju i tehnologiju, 1941; Rad JAZU, 1941, 271; Croatica chemica acta, 1960, 1961; Glasnik hemičara BiH, 1965, 1968; Polarography, London 1966; Acta pharmaceutica Jugoslavica, 1967; Radovi ANUBiH, 1970), spektrofotometrije (Zeitschrift für physikalische Chemie, Leipzig 1936, 1937; Glasnik hemičara BiH, 1963, 1965; Clinica Chemica Acta, Amsterdam 1966; Spectrochimica Acta, Oxford 1967). Istraživao je povećanje koncentracije D2O u vodi (Zeitschrift für anorganische und allgemeine Chemie, Leipzig 1935; Glasnik Hemijskog društva, 1936) te mehaniku fluida (Glasnik Hemijskog društva, 1937; Transaction of the Faraday Society, London 1937; Rad JAZU, 1939, 263; Glasnik hemičara BiH, 1952–53, 1963). Bio je glavni urednik Kemijskog vjesnika – Arhiva za kemiju i tehnologiju (1941–43). S nekoliko kolega osnovao je Društvo hemičara i tehnologa BiH i bio glavnim urednikom Glasnika toga društva (1952–66). Prikupio je građu za četverojezični kemijski rječnik. Bio je redoviti član Naučnog društva BiH (1957) i njegov tajnik 1963–66. Od 1966. redoviti je član ANUBiH. God. 1966. primio 27-julsku republičku nagradu BiH. — God. 1943. bio je izabran za velikog meštra Braće (tada Reda) hrvatskog zmaja.

DJELA: Građa za kemijski rječnik – hrvatsko-njemačko-talijansko-engleski. Stručni glasnik Ministarstva za obrt i trgovinu. Zagreb 1942. — Baščanska ploča i njeno konzerviranje. Ljetopis HAZU, 1943, 54, str. 152–158. — Korespondencija J. Zlatarovića, M. Ožegovića i J. Šokčevića iz 1861. i 1862. godine o organiziranju zdravstva u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji i o osnivanju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Rasprave i građa za povijest znanosti, 5(1989) str. 281–316.
 
LIT.: Kratka biografija dra Mladena Deželića prigodom izbora za docenta fizikalne kemije. Alma mater Croatica, 4(1940–41) str. 283. — Z. Knežević (K. Z.): Akademik Mladen Deželić. Glasnik hemičara i tehnologa BiH, 16(1968) str. 5–13. — Portreti savremenika: Dr Mladen Deželić. Hemijska industrija, 29(1975) 9, str. 428. — Mladen Deželić. Spomenica ANUBiH 1951–1976. Sarajevo 1976, 77–78.
 
Ljubiša Grlić (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DEŽELIĆ, Mladen. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4705>.