Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DEŽELIĆ, Velimir, st., pisac, leksikograf i bibliotekar (Zagreb, 21. II. 1864 — Zagreb, 7. II. 1941). Sin Đure, javnog djelatnika, pisca i publicista. Klasičnu gimnaziju polazio u Zagrebu 1874–82, studij medicine započeo u Beču, no usporedo slušao je predavanja iz književnosti i povijesti. God. 1883. postao je predsjednik Hrvatskoga akademskog društva »Zvonimir«, a bio je i jedan od urednika (1888. i 1889) te suradnik istoimenog almanaha. U to doba započeo je i akciju za otkrivanje groba P. Zrinskog i F. K. Frankapana u Bečkom Novom Mjestu. Napustivši medicinu, piše feljtone i izvješća o bečkom kazališnom životu u zagrebačkim Narodnim novinama; 1888. vraća se u Zagreb i studira prirodne znanosti. God. 1896. obranio je doktorsku disertaciju o praživotinjama Jadranskoga mora. Od 1894. radio je u Sveučilišnoj knjižnici, prvo kao službenik, a 1911–20. kao bibliotekar i ravnatelj; do umirovljenja 1924. zaposlen je u Zemaljskom arhivu u Zagrebu. Za njegove uprave Knjižnicom sagrađena je nova zgrada, a zaslužan je i za suvremeno organiziranje bibliotečnoga rada te stručnu obradbu zagrebačkih inkunabula. God. 1905. s E. Laszowskim utemeljio je družbu Braće hrvatskoga zmaja. Iste godine uređivao je bibliotekarski mjesečnik Hrvatski bibliofil (1905, prilog časopisu Vitezović); bio je i prvi ravnatelj Gradske knjižnice u Zagrebu, koju su 1907. njegovim zauzimanjem utemeljila Braća hrvatskoga zmaja. U razdoblju 1898–1911. uređivao je u duhu hrvatskoga katoličkog pokreta časopis Prosvjeta. God. 1913. izabran je za predsjednika Drugoga hrvatskog katoličkog sastanka u Ljubljani, a 1923. Prvoga hrvatskog euharistijskog kongresa u Zagrebu. Bio je utemeljitelj i potpredsjednik Kola hrvatskih književnika (1913–33). Kao potpredsjednik Hrvatskoga katoličkog društva »Sv. Jeronima« (1921–41) i plodan pisac pridonio je razvitku katoličke prosvjete u Hrvata. D. je napisao i više stručnih radova iz bibliotekarstva, povijesnih rasprava i popularnih članaka iz znanosti i kulture. Posebno su zapaženi njegovi životopisi M. Vrhovca, Lj. Gaja, A. Harambašića, Laszowskog i kardinala J. Haulika. Nadahnut idejom o sastavljanju prvoga hrvatskog biografskog leksikona najprije je u časopisu Vitezović (1905, 1, 2/3) objelodanio članak o koncepciji takva leksikona, zatim u kalendaru Bog i Hrvati (1905. i 1906) tiskao prilog Hrvatski biografski godišnjak, s više životopisa znamenitih suvremenika. Bio je jedan od najdjelatnijih suradnika biografskog leksikona Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925, sastavljena u povodu tisućite obljetnice hrvatskoga kraljevstva. Leksikon slijedi koncepciju koju je svojedobno zacrtao D. te sadržava 1114 njegovih natuknica. D. je razvio i opsežnu književnu djelatnost. Pisao je pjesme, novele, romane, crtice, feljtone, književne i kazališne kritike. Javio se 1882. prijevodom Zoline novele Mačji raj. Prvu je pripovijest objavio u almanahu Zvonimir u Beču 1886. Poslije surađuje u publikacijama Prosvjeta, Dragoljub, Vijenac, Nastavni vjesnik, Hrvatska straža i dr. Potpisivao se Branimir, Delas, Heliodor, Magnus i dr. Pripadao je krugu katolički orijentiranih pjesnika. Pisao je rodoljubnu i idiličnu liriku s jakim utjecajem narodne poezije (Pjesme, Kopnom i morem, Zvuci iz katakomba). Pučko-poučnim povijesnim romanima i pripovijestima (U buri i oluji, prijevod na slovenski, Ljubljana 1912, Prvi kralj, Car Dioklecijan, Hadžibova kob, U službi kalifa, prijevod na slovenski, Ljubljana 1912, Hrvatske slave sjaj, Mandaljena pobjednica, U pandžama lava, Prokleti grad, Majka velikoga kralja i Petar Krešimir) stekao je veliku popularnost. U njima najčešće tematizira događaje iz rane hrvatske povijesti, osobito borbe između poganstva i kršćanstva, ali bez čvršćeg uporišta u povijesnim dokumentima. Njegova književna djela pokazuju vještinu pisanja i osjećaj za književno nasljeđe, ali su ponajprije namijenjena poticanju hrvatske kulturne i političke svijesti. Prevedena su na češki, slovački i slovenski jezik. Rukopisna ostavština pohranjena je u obitelji.

DJELA: Miklošić i Hrvati. Zagreb 1883. — Foraminifere Jadranskoga mora. Zagreb 1896. — Pjesme. Zagreb 1899. — Kopnom i morem. Zagreb 1900. — Iz njemačkoga Zagreba. Zagreb 1901. — Inkunabule (prvotisci) zagrebačke Sveučilištne biblioteke. Zagreb 1902. — U buri i oluji. Zagreb 1902. — Zvuci iz katakomba. Zagreb 1902, 1924. — Prvi kralj. Zagreb 1903, 19712. — Maksimilijan Vrhovac (1752–1827). Zagreb 1904. — Car Dioklecijan. Zagreb 1906. — U službi kalifa. Zagreb 1907(1908!). — Hadžibova kob. Zagreb 1908. — Dr. Ljudevit Gaj. Zagreb 1910. — Dr August Harambašić. Zagreb 1911. — Zmajevi u pjesmi i priči. Zagreb 1911. — Emilije Laszowski. Zagreb 1914. — Hrvatske slave sjaj. Zagreb 1924, 19252, Rijeka 1992 (reprint 1. izd.). — Mandaljena pobjednica. Zagreb (1926). — Isusovci u Hrvatskoj. Zagreb 1927. — Kardinal Haulik, nadbiskup zagrebački 1788–1869. Zagreb 1929. — Prokleti grad. Zagreb 1929. — U pandžama lava. Zagreb 1929. — Majka velikoga kralja. Zagreb 1930. — Petar Krešimir. Zagreb 1932, Rijeka 1992 (reprint 1. izd.). — Kraljica Hrvata. Zagreb (1935).
 
LIT.: J. Hranilović (J. Hr.): Pjesme dra. Velimira Deželića. Vienac, 31(1899) 49, str. 795–796. — M. Nikolić: Pjesme Velimira Deželića. Narodne novine, 65(1899) br. 271–272. — V. Cvetišić (V. C. Albertinov): Dr. Velimir Deželić, Pjesme. Nada, 6(1900) 1, str. 15–16. — M. Dežman (Iv): Pjesme dra. Velimira Deželića. Život, 1900, I/1, str. 31–32. — V. Filipašić (M. Podravski): Kopnom i morem, soneti Velimira Deželića. Vienac, 32(1900) 20, str. 318–319. — J. Pasarić (P.): Kopnom i morem. Soneti s puta 1897. Obzor, 41(1900) br. 104–106. — A. Petravić: Velimir Deželić, Pjesme. Prosvjeta (Zagreb), 8(1900) 17, str. 550–551. — V. Rožman (V. Gjurin): Dr. Velimir Deželić, Pjesme. Kršćanska škola, 4(1900) 3, str. 51–52. — A. Tresić-Pavičić: Dr. Velimir Deželić. Narodni list, 39(1900) br. 44. — V. Cvetišić (V. C. Albertinov): Velimir Deželić, Zvuci iz katakomba. Nada, 8(1902) 19, str. 265–266. — A. Petravić: Studije i portreti. Zagreb 1905, 86–104. — M. Ujević (J. M. U.): Dr. Velimir Deželić, Zvuci iz katakomba. Luč, 20(1924–25) 4, str. 96. — I. Jakovljević: Zvuci iz katakomba. Narodna politika, 8(1925) 14, str. 3–5. — I. Pregelj (Dr. I. P.): Dr. Velimir Deželić, Zvuci iz katakomba. Dom in svet, 39(1926) 1, str. 61–62. — V. Ćorović: Četiri nova istorijska romana. Srpski književni glasnik, NS 1928, XXV/8, str. 626–630. — J. Andrić: Trilogija Deželićevih romana iz doba hrvatskoga kraljevstva. Obitelj, 1(1929) 35, str. 589–591. — V. Zaninović: Velimir Deželić st. (njegov roman: Petar Krešimir). Život i rad, 4(1931) IX/54, str. 1429–1433. — P. Grgec (P. G.): Romani dra. Velimira Deželića. Hrvatska straža, 5(1933) 46, str. 4–5. — Isti: Najnovija lirika dra. Velimira Deželića st. Obitelj, 6(1934) 9, str. 155–156. — J. Andrić: Pisac romanâ o dvojici najvećih hrvatskih kraljeva. Ibid., 11(1939) 9/10, str. 135–136. — I. Lendić (Vig.): Dr. Velimir Deželić st. U povodu 75. godišnjice njegova života. Hrvatska straža, 11(1939) 48, str. 5–6. — P. Grgec: Za piscem slave hrvatskih kraljeva. Obitelj, 13(1941) 7/8, str. 63–64. — J. J. Hudák: Velimir Deželić, Prekliatý hrad. Kultúra (Trnava), 16(1944) 3, str. 186–187. — M. Sertić: Stilske osobine hrvatskoga historijskog romana (u zborniku: Hrvatska književnost prema evropskim književnostima. Zagreb 1970, 236). — M. Ležaja: Kralj svih Hrvata. Vjesnik, 53(1992) 20. I, str. 9. — N. Mihanović: O umjetničkoj strukturi Deželićeva književnog djela. Forum, 31(1992) 12, str. 503–507. — Dr. Velimir Deželić st. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 27. i 28. XI. 1992. u Mariji Bistrici i Zagrebu. Zagreb 1993.
 
Krešimir Nemec (1993)