Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DEŽMAN, Ivan, liječnik, leksikograf i pisac (Rijeka,     6. V. 1841 — Zagreb, 24. X. 1873). Gimnaziju pohađao u Rijeci 1850–58, gdje je bio učenik F. Kurelca te sljedbenik jezičnih pogleda Riječke filološke škole. Medicinski fakultet završio 1864. u Beču. Od 1865. radi u Zagrebu kao privatni liječnik, začasni gradski fizik i uznički liječnik. God. 1868. sastavio je prvi hrvatski medicinski rječnik, koji je bio poticaj mnogim strukovnim rječnicima. Sastavljajući ga poslužio se Kurelčevim jezičnim savjetima i rukopisnom građom, pa se stoga u njemu zrcale jezični purizam i težnja starijem tipu govora. Osnovao društvo za popularna znanstvena predavanja (1869), u kojem je održao desetak predavanja iz higijene, poslije skupljenih u knjigu Čovjek prema zdravlju i ljepoti. Objavio mnogobrojne zdravstveno-prosvjetne članke (Vienac, 1869–73). Kao zastupnik u Hrvatskom saboru u rujnu 1873. istupio je protiv tajnosti Nagodbe i prosvjedovao što se u njoj ne spominje Rijeka. Njegove saborske namisli vezane uz obnovu Kazališnog zakona i utemeljenja dramske škole prekinula je smrt. — Još kao student počeo se baviti književnim radom objavivši povijesni ep Smrt grofa Rabate (Naše gore list, 1861), zatim Smiljan i Koviljka, romantički ep iz narodnog života, u kojem je spojio elemente naše pučke romantike i Ariostove epike. Od epskih djela ističu se Zrinijada (Vienac, 1869) i Ljutovid Posavski (Vienac, 1874). Pisao je balade, romance i legende (zbirka Poletar) te novele i pripovijetke s prizvucima realizma (Vienac, 1869–71), a za Zajčevu operu Ban Leget napisao je libreto. Ostale književne radove objelodanio je u mnogim periodicima (Glasonoša, 1862, 1864; Domobran, 1865; Naše gore list, 1865; Dragoljub, 1868; Napredak, 1870; Danica, kalendar, 1871–72, 1874. i dr.). Bio je jedan od osnivača književnog časopisa Vienac i njegov glavni urednik (1871/72). U rukopisnoj ostavštini (Zavod za književnost i teatrologiju HAZU) sačuvano je Petdeset domorodnih soneta, Petdeset pričic, tj. basana u stihovima, drama Varadinka Mara te nacrti za drame Lenkovići, Zrinjski i Karlo Drački. Iako njegov književni rad nema znatniju umjetničku vrijednost, D. je bio važna osoba hrvatskoga kulturnog života iz Šenoina kruga.

DJELA: Smiljan i Koviljka. Zagreb 1865. — Lĕčnička izvĕšća. Zagreb 1868. — Poletar. Zagreb 1868. — Rĕčnik lĕčničkoga nazivlja. Zagreb 1868. — Ban Leget. Zagreb 1872. — Čovjek prema zdravlju i ljepoti. Zagreb 1872. — Izabrana zdravoslovna pouka. Zagreb 1890. — Izabrani spisi. Zagreb 1896.
 
LIT.: A. Šenoa: Slovo nad grobom dra. Ivana Dežmana. Obzor, 3(1873) 27. X, str. 1. — Isti (A. Š.): Šta je Ivan Dežman ostavio na pismu. Ibid., 17. XI, str. 3. — F. Marković: Ivan Dežman. Vienac, 17(1885) 33, str. 518–522. — Isti: O životu i spisih dra. Ivana Dežmana (predgovor u: I. Dežman, Izabrani spisi. Zagreb 1896, str. V–LV). — M. Gruber: Ivan Dežman. O šezdesetgodišnjici njegove smrti. Zagreb, 2(1934) 1, str. 12–17. — D. Jarnević: Život jedne žene. Zagreb 1958, 262–263. — V. Antić: Pisci. Rijeka. Zavičaj. Rijeka 1965. — M. Zorić: Manzoni nelle letterature iugoslave. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 1974, 38, str. 147–211. — M. Šimundić: Dr Ivan Dežman — pisac prvoga hrvatskoga rječnika medicinskog nazivlja. Medicina, 12(1975) 4, str. 239–241. — I. Pederin: Umjetna balada hrvatskog predrealizma. Izraz, 20(1976) XL/2, str. 285–296. — Z. Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika. Zagreb 1978. — N. Batušić: Ivan Dežman i kazalište. Forum, 32(1993) 1/3, str. 189–201.
 
Vladimir Dugački (1993)