DIDOLIĆ

DIDOLIĆ, trgovačka i brodovlasnička obitelj u Selcima na Braču. Prezime se prvi put spominje 1682. u sumartinskoj, zatim 1747. u selačkoj, 1748. ponovno u sumartinskoj, a 1781. i 1800. u povaljskoj matici. Oko 1738. Didolići su financijski pomagali gradnju Franjevačkog samostana Sv. Martina u Sumartinu, koji je postao žarište kulture i rasadište prosvjete među stanovništvom istočnih bračkih naselja. U drugoj pol. XIX. st. članovi obitelji posjedovali su tri trabakula: »Sv. Jušto«, »Mir Vama« i »Petar«. Jedrenjacima se prevozilo vino i ulje do Venecije, a na povratku se u Senju ukrcavalo građevno drvo. Prevozili su i građevni kamen u Carigrad i Odesu te na povratku pšenicu. U posadama su im bili pretežno Bračani, a plovili su pod zapovjedništvom Antuna, Ivana pok. Tome, Nikole i Vicka. Obitelj je bila istaknuta u razdoblju narodnoga preporoda u Dalmaciji, a njezini predstavnici posebno djelatni za prvih izbora u Dalmatinski sabor 1861, koji su protekli u živoj političkoj borbi između autonomaša i narodnjaka. U zajednici s još nekim obiteljima iz općina Sutivan, Pučišća i Sumartin, izjasnili su se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, te su tako svojim političkim djelovanjem znatno pridonijeli da se počne mijenjati stranački izgled Brača. Iako se Sabor, izabran 1861, negativno postavio prema pitanju pripojenja Dalmacije, narodna se ideja i dalje širila na otoku Braču. Nakon političke pobjede Narodne stranke potkraj XIX. st., kada su sve općine došle u hrvatske ruke (osim Zadra), sve do I. svjetskog rata vodile su se stranačke, ali i frakcionaške borbe unutar nekad jedinstvene stranke. Tako su i predstavnici obitelji D. u Selcima, Radić u Bolu i Duboković u Jelsi 1902–08. bili u središtu političkih zbivanja, a vrlo često i osobnih sukoba na srednjodalmatinskim otocima. God. 1913. općinsku upravu u Selcima preuzeo je načelnik Marko.