ĐARMATI, August

ĐARMATI, August (Đarmaty), pjesnik i esejist (Srijemski Karlovci, 31. VII. 1906 — Ormož, 4. IV. 1981). Klasičnu gimnaziju završio 1926. u rodnom mjestu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1932. Do 1939. zajedno s D. Zbožinekom vodi u Zagrebu privatnu gimnaziju, zatim je 1940. vježbenik u Poštanskom uredu te do 1945. knjižničar u Arheološkom muzeju. Nakon rata nastavnik je u školama učenika u privredi i osnovnim školama u Zagrebu i Đurđevcu, potom u Školi za slijepe učenike u Zagrebu, a 1955–61. voditelj za propagandu knjige u Izdavačkom zavodu JAZU. — Od 1925. do rata objavljuje pjesme i eseje u listovima, časopisima i zbornicima Glasnik podmlatka Crvenog krsta, Luč, Mladost, Hrvatska prosvjeta, Hrvatska straža, Selo i grad, Obitelj, Hrvatska smotra, Kalendar Gospine krunice, Hrvatska revija, Svetište sv. Antuna i dr. Za rata surađuje u publikacijama Danica, Hrvatska mladost, Hrvatski narod, Nova Hrvatska, Tatre i Velebit, Hrvatski ženski list, Hrvatski krugoval, Spremnost, Suradnja, Život za Hrvatsku, Antologija sriemskih pisaca (Zagreb 1944) i dr., a 1968–80. u Maruliću. Osim onih s državotvornom porukom (Graditelju nove Hrvatske, Hrvatski narod, 1941, 309; Deseti travnja 1941, Obitelj, 1941, 15–16) i onih na temu hrvatskih srednjovjekovnih vladara, pjesme su mu pretežno duhovne, mistične, ponekad hermetične te versifikacijski strogo oblikovane. Okušao se i u pisanju noveleta.