DIJAKOVIĆ, Jurica

traži dalje ...

DIJAKOVIĆ, Jurica, dramski glumac (Jastrebarsko, 9. IV. 1920 — Zagreb, 20.VIII. 1993). God. 1938. završio Mašinsku školu mornarice u Kumboru te 1942. maturirao u Zagrebu, gdje je i studirao na Pravnom fakultetu (1942–45). Istodobno pohađao Glumačku školu, a završni ispit položio 1946. Za studija nastupao pod pseudonimom Đuro Mlinski u đačkim produkcijama HNK. U Osijeku angažiran 1945–47; potom prelazi u Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu. God. 1952. vraća se u Zagreb te postaje članom Drame HNK do umirovljenja 1983. — U osječkom HNK ostvario je zapažene interpretacije naslovnih uloga u Otelu W. Shakespearea i Đavolovu učeniku G. B. Shawa; igrao je i u dramatizaciji Šenoine pripovijetke Čuvaj se senjske ruke, Cvrčku na ognjištu C. Dickensa i dr. Nastupao je također u operetama (F. Hervé, Mam’zelle Nitouche; R. Benatzky, Moja sestra i ja). Na beogradskoj pozornici istaknuo se kao Maro (M. Držić, Dundo Maroje), Charles (R. B. Sheridan, Škola ogovaranja), Beljajev (I. S. Turgenjev, Mjesec dana na selu), Bepo (C. Goldoni, Ribarske svađe). U zagrebačkoj Drami doživljuje punu glumačku afirmaciju, tumačeći mnogobrojne likove najoprečnijih karaktera iz domaće i strane dramske književnosti. Jednako uspjelo ostvaruje uloge klasičnih junaka i onih iz suvremene drame. Bio je Egmont (J. W. Goethe, Egmont), Don Jere (R. Marinković, Glorija), Dan Packard (G. Kaufman i E. Ferber, Večera u osam), Klanfar (M. Krleža, Leda), Imotski kadija (M. Ogrizović, Hasanaginica), Kamilo (M. Feldman, U pozadini), Bassanio (Shakespeare, Mletački trgovac), Vaska Pepel (M. Gorki, Na dnu), Aleksej (V. V. Višnjevski, Optimistička tragedija), Damusse (Molière, Tartuffe), Jack (T. Williams, Baby Doll), Suprug VII, VIII. i IX (F. Dürrenmatt, Posjet stare dame), Križovec (Krleža, U agoniji), Villebosse (J. Anouilh, Pokus), Kajo Anicije Sever i Barun van der Blooten (Krleža, Aretej), Nasty (J. P. Sartre, Vrag i dragi Bog), Toma (Ogrizović i A. Milčinović, Prokletstvo), Sam (H. Pinter, Povratak), Osip (N. V. Gogolj, Revizor), Pavo Novobrđanin (Držić, Dundo Maroje), Major (Marinković, Kiklop). Sudjelovao je i na Dubrovačkim ljetnim igrama u ulozi Shakespeareova Hamleta te Don Alvara de Ataide (P. Calderón de la Barca, Sudac zalamejski). Igrao je u više domaćih filmova (G. Gavrin, Crveni cvet; B. Belan, Koncert; F. Hadžić, Divlji anđeli i Ambasador; Š. Šimatović, Pustolov pred vratima; B. Stupica, U mreži; B. Marjanović, Opsada). Surađivao je također u radijskom i TV dramskom programu.

LIT.: Z. Matetić: Mletački trgovac. Shakespeare na zagrebačkoj pozornici. Vjesnik, 15(1954) 16. II, str. 5. — M. Stary: Večera u osam. Naši glumci u trenutku novih mogućnosti. Ibid., 16(1955) 8. II, str. 8. — Isti: Hamlet: Uz obnovljenu izvedbu u Hrvatskom narodnom kazalištu. Ibid., 24. V, str. 6. — V. Firinger: Jurica Dijaković. Kazalište, 1967, 7. XII (jubilarni broj), str. 43. — N. Batušić: Drama i pozornica. Novi Sad 1975. — M. Petravić: Kazališno lice i naličje. Razgovor s J. Dijakovićem. Marulić, 19(1986) 3, str. 305–319. — B. Hećimović: Aretej (u: Suvremena drama i kazalište u Hrvatskoj. Novi Sad—Rijeka 1987). — B. Kukolja: Glorija Ranka Marinkovića. (Ibid.). — M. Grgičević: In memoriam. Jurica Dijaković. Večernji list, 37(1993) 23. VIII, str. 13.
 
Željka Čavka (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DIJAKOVIĆ, Jurica. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4773>.