DIVJAK, Manojlo

traži dalje ...

DIVJAK, Manojlo, šumarski stručnjak (Korenica, 5. II. 1878 — Beograd, 9. VI. 1938). Nakon završene gimnazije u Zagrebu diplomirao šumarstvo 1895. na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima. Do odlaska u Srbiju 1901. radi u Pisarovini, Srijemskoj Mitrovici i šumariji Klenak. U Srbiji najprije radi u Bajinoj Bašti, zatim na Rudniku, Avali te u Loznici, Prokuplju, Nišu i Valjevu. Nakon I. svjetskog rata premješten je u Šumarski odsjek Povjereništva Ministarstva šuma i ruda u Zagrebu, a 1922. u Beogradu je inspektor Glavne šumarske direkcije Ministarstva šuma i ruda te na tom položaju ostaje do umirovljenja 1927. Djelovao je u Srpskom šumarskom udruženju i Težaku u Beogradu te u Jugoslavenskom šumarskom udruženju u Zagrebu. Sudjeluje u pokretanju i uređivanju tjednika Jugoslavenska šuma (1920–22). Njegovi napisi s područja šumarske politike i šumarskoga gospodarstva važni su dokumenti za povijest šumarstva Kraljevine SHS (Jugoslavije). Objavljivao u publikacijama Šumarski list (1900–01, 1903–05), Lovac (1903), Šumarski glasnik (1909–12), Hrvatski drvotržac (kasnije Drvotržac, 1920–29, 1931, 1935), Pola stoljeća šumarstva (1926), Narodna šuma (1927) i Jugoslavenski Lloyd (1935). Prema S. Vladisavljeviću, surađivao je i u časopisima Težak, Srpski ekonomist i Trgovinski glasnik.

LIT.: S. Vladisavljević: Manojlo Divjak (1878–1938). Šumarski list, 112(1988) 9/10, str. 466–470.
 
Oskar Piškorić (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DIVJAK, Manojlo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 27.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4855>.