DIVJAK, Manojlo, šumarski stručnjak (Korenica, 5. II. 1878 — Beograd, 9. VI. 1938). Nakon završene gimnazije u Zagrebu diplomirao šumarstvo 1895. na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima. Do odlaska u Srbiju 1901. radi u Pisarovini, Srijemskoj Mitrovici i šumariji Klenak. U Srbiji najprije radi u Bajinoj Bašti, zatim na Rudniku, Avali te u Loznici, Prokuplju, Nišu i Valjevu. Nakon I. svjetskog rata premješten je u Šumarski odsjek Povjereništva Ministarstva šuma i ruda u Zagrebu, a 1922. u Beogradu je inspektor Glavne šumarske direkcije Ministarstva šuma i ruda te na tom položaju ostaje do umirovljenja 1927. Djelovao je u Srpskom šumarskom udruženju i Težaku u Beogradu te u Jugoslavenskom šumarskom udruženju u Zagrebu. Sudjeluje u pokretanju i uređivanju tjednika Jugoslavenska šuma (1920–22). Njegovi napisi s područja šumarske politike i šumarskoga gospodarstva važni su dokumenti za povijest šumarstva Kraljevine SHS (Jugoslavije). Objavljivao u publikacijama Šumarski list (1900–01, 1903–05), Lovac (1903), Šumarski glasnik (1909–12), Hrvatski drvotržac (kasnije Drvotržac, 1920–29, 1931, 1935), Pola stoljeća šumarstva (1926), Narodna šuma (1927) i Jugoslavenski Lloyd (1935). Prema S. Vladisavljeviću, surađivao je i u časopisima Težak, Srpski ekonomist i Trgovinski glasnik.
LIT.: S. Vladisavljević: Manojlo Divjak (1878–1938). Šumarski list, 112(1988) 9/10, str. 466–470.
Oskar Piškorić (1993)
