DIVJANOVIĆ, Gabrijel

traži dalje ...

DIVJANOVIĆ, Gabrijel, prirodoslovac i popularizator znanosti (Našice, 22. III. 1913 — Zagreb, 27. VII. 1991). Gimnaziju polazio u Našicama i Zagrebu, gdje je maturirao (1932) i završio studij prava s rigorozom 1937. Započinje raditi u struci, a zbog velika interesa za astronomiju upisuje fiziku i psihologiju. Studij prekida zbog odlaska u partizane, a tijekom rata održava popularna predavanja iz astronomije te 1944. piše i svoju prvu znanstvenopopularnu knjižicu Zemlja i svemir. Svršetak rata dočekuje kao načelnik Vojnosudskog odjeljenja Glavnog štaba Hrvatske, zatim je član Sudskog vijeća Vojnog suda u Zagrebu. Nakon toga napušta JNA i posvećuje se popularizaciji astronomije. Najprije radi u Ministarstvu prosvjete, a od 1946. do 1949. upravitelj je Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti Hrvatske. Istodobno, od 1947, tajnik je Hrvatskoga prirodoslovnog društva. S nekoliko entuzijasta obnavlja rad Zvjezdarnice Hrvatskoga prirodoslovnog društva u Zagrebu i otvara je za javnost, a od 1954. do umirovljenja 1978. njezinim je direktorom. Rad mu je bio pretežito popularizatorskoga karaktera i, uz O. Kučeru, najviše je pridonio popularizaciji prirodnih znanosti, napose astronomije u nas. Održao je mnogobrojna predavanja i objavio više stotina znanstvenopopularnih članaka u dnevnim novinama Vjesnik i Večernji list te časopisu Priroda (1947–49, 1958–59). Urednik je i suradnik časopisa za popularizaciju znanosti Homo kaj kosmo (1963–84) i Čovjek i svemir (1970–77). Autor je više knjiga i urednik biblioteke »Mala naučna knjižnica« Hrvatskoga prirodoslovnog društva, koja je u njegovoj redakciji bila izuzetno čitana i izlazila u nakladi od po 50 000 primjeraka. Prevodio je znanstvenopopularna djela s ruskoga (M. F. Subbotin: Postanak i starost Zemlje, Zagreb 1946; J. I. Pereljman: Zanimljiva astronomija, Zagreb 1947) i talijanskoga (G. Righini i G. Masini: Mjesec je osvojen, Zagreb 1969). Neke radove objavio je pod pseudonimom Veseljko Barić. God. 1964. osnovao je u Primoštenu kraj Šibenika Kamp prijatelja mira i prvi turističko-astronomski opservatorij na Jadranu. Za pedagoški i popularizatorski rad primio je nagrade za životno djelo »Ivan Filipović« (1980) i »Fran Tućan« (1990).

DJELA: Zemlja i svemir. Split 1945, Zagreb 1946², 1947³. — Kako su ljudi zavladali svijetom. Zagreb 1947. — Postanak Zemlje i života. Zagreb 1947, Sarajevo 1952². — Kako se izmjerila udaljenost Mjeseca, Sunca i zvijezda (pseud. Veseljko Barić). Zagreb 1955. — O povijesti i postanku Zemlje (pseud. Veseljko Barić). Zagreb 1957. — Prirodne rijetkosti i ljepote u Hrvatskoj (pseud. Veseljko Barić). Zagreb 1957.
 
LIT.: Zvjezdarnica Hrvatskog prirodoslovnog društva. Priroda, 64(1975) 6, str. 161. — Z. Britvić: 75 godina postojanja Zvjezdarnice Hrvatskoga prirodoslovnog društva u Zagrebu. Ibid., 67(1979) 10, str. 313–315. — A. Bežen: Osobite zasluge za razvoj prosvjete. Dr. Gabrijel Divjanović — istaknuti prirodoslovac i popularizator znanosti. Školske novine, 31(1980) 4. XI, str. 1, 4. — B. Primorac: Pedagog sa Zvjezdarnice. Večernji list, 24(1980) 15–16. XI, str. 7. — B. Tuđen: Čovjek koji je sudio Budaku. Ibid., 34(1990) 29. IX, str. 7. — S. Božičević: Nagrađeni suradnici našeg Društva. Priroda, 80(1990) 1, str. 21. — In memoriam: Dr. Gabrijel Divjanović. Ibid., 81(1991) 3/4, str. 6.
 
Stipe Kutleša (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DIVJANOVIĆ, Gabrijel. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4857>.