DIVNIĆ, Frano

DIVNIĆ, Frano (Difnico, Difnik, Diphnico; Franciscus), povjesničar (Šibenik, 22. X. 1607 — Šibenik, 17. II. 1672). Brat Danijela, vojskovođe i povjesničara. Crkveno i civilno pravo doktorirao na Sveučilištu u Padovi (1634). Učen i humanistički obrazovan. Od 1638. bio kancelarom hrvatske kancelarije u Šibeniku (»canceliere della lingua illirica«). U šibenskoj komuni obavljao je i općinske službe i dužnosti poslanika, pa je 1667. i 1669/70. sudac Velike kurije. Bavio se arheologijom i osobito historiografijom. Prikupljao je arheološke, arhivske i ostale povijesne podatke te građu za svoga rođaka povjesničara I. Lučića (Luciusa), kojima se on koristio pišući djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (Amsterdam 1666). Lučić je u djelu Inscriptiones Dalmaticae (Venecija 1673) objavio i natpise koje je D. prikupio. Sačuvana su pisma što mu ih je Lučić pisao iz Trogira i Rima te jedno njegovo Lučiću. Iz njih se može zaključiti da je D. napisao povijest Šibenika, kojom se Lučić koristio u svom djelu, ali nije tiskana ni sačuvana u rukopisu. Podatke o Šibeniku sadržava i rukopis Informatione data all’ Illustrissimo Eccell. Gerolamo Foscarini Procuratore di S. Marco e Provveditore Generale in Dalmazia et Albania sopra il Contado et Confini di Sebenico sino l’anno 1651. Da Francesco Difnico Dottore (rkp., Arhiv HAZU u Zagrebu, sign. IV b 69, list 45–61). Spominje se i njegov sastav Memoria sulla Dalmatia, namijenjen istom dalmatinskom providuru; u Zbirci rijetkosti NSB u Zagrebu pohranjen je rukopis Discorso del Dottor Francesco Difnico sopra il Regno di Dalmatia. I. Kukuljević Sakcinski pripisuje mu i spis Lettera apologetica scritta per occasione del suo Esilio al spettabil conseglio della Mag. comunità di Sebenico (Ferrara 1661). Glavno njegovo djelo jest Historia della guerra seguita in Dalmatia tra Venetiani e Turchi dall’anno 1645 sino alla pace e separatione de’ confini. Pišući ga, savjetovao se s Lučićem. Umro je prije nego ga je dovršio, pa je oporučno odredio bratu Danijelu da ga završi i objavi. Danijel je tražio pomoć i od Lučića, te mu poslao rukopis, a on ga je pregledao, dopunio i nešto skratio (u zadarskoj Naučnoj biblioteci čuva se taj primjerak rukopisa s Lučićevim dopunama i ispravcima). Spis nije tiskan, vjerojatno zbog nekih kritika mletačke uprave i vođenja rata. Njegova je vrijednost u prvom redu u piščevim podacima skupljenim tijekom i nakon rata iz suvremenih spisa i izvješća te iz podataka njegova brata Danijela, koji je kao vojni zapovjednik sudjelovao u ratu, posebice u obrani Šibenika i u mirovnim pregovorima Mlečana i Turaka. Djelo je više dokumentirana ratna kronika nego povijesni pregled. Neka ratna zbivanja opisana su vrlo sugestivno te imaju određenu književnu vrijednost. — Osim rukopisa koji se čuva u Zadru, sačuvano je još nekoliko prijepisa (drugi rukopis u Naučnoj biblioteci u Zadru, Muzeju grada Splita, Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, NSB u Zagrebu — Zbirka rijetkosti, Arhivu HAZU u Zagrebu – prvi dio, događaji 1645/46). U periodičnim publikacijama (i posebnim otiscima) objavljeno je više ulomaka. Cijelo djelo iz zadarskog rukopisa s Lučićevim bilješkama izišlo je 1986. u hrvatskom prijevodu Smiljane i Duška Kečkemeta u izdanju Književnog kruga u Splitu.