DOBRIĆEVIĆ, Dobrić

DOBRIĆEVIĆ, Dobrić (Boninus de Boninis, Boninus de Ragusia, Boninus Ragusaeus, Dobričević, Dobrojević, Dobruško Dobrić), tiskar, knjižar i nakladnik (Lastovo, 1457. ili na poč. 1458 — Treviso, 1528). Godina rođenja utvrđena je na temelju arhivskih dokumenata, što ih je objavio povjesnik A. Sartori, prema kojima je sâm D. 1479. izjavio da ima »oko 22 godine«. Tiskarstvo je izučio najvjerojatnije negdje u Italiji, kamo je došao još kao mladić. Prvi put javlja se 12. III. 1478. tiskajući u Veneciji sa zemljakom A. Paltašićem Kotoraninom djelo starokršćanskog pisca L. C. F. Laktancija De divinis institutionibus. God. 1479–81. ortak je i aktivni suradnik Mauferova tipografskog društva u Padovi, koje je u spomenutom razdoblju objelodanilo devet pravnih inkunabula što su izišle pod oznakom »Petrus Maufer et socii«. Kao najmlađi član društva, D. se ne spominje u kolofonima. Od 1481. djeluje u Veroni, gdje samostalni rad započinje tiskanjem latinske školske gramatike A. de Villa Dei Doctrinale. Grammatica metrice scripta (17. II), molitvenika Horae Beatae Mariae Virginis (24. X), popularnih povijesnih djela F. Bionda Roma instaurata, De origine et gestis Venetorum i Italia illustrata (izišla u dva sveska 20. XII. 1481. i 7. II. 1482), a nastavlja svojim najznatnijim veronskim radovima — latinskim i talijanskim izdanjem djela R. Valturija De re militari (13. II) i Opera dell’arte militare (17. II). To su sjajni tiskotvori na 254 lista folio formata ukrašeni sa 96 drvoreza. D. se u radu ugledao na starije izdanje tog djela, što ga je 1472. tiskao G. da Verona, a koje se držalo najljepšom ilustriranom talijanskom inkunabulom tog vremena. U Veroni je tiskao još nekoliko kraćih metričkih tekstova (N. Perotta, O. Leonicena, H. M. Servija) ne navevši svoga imena, kao ni na inkunabuli Odonis Geraldus. Expositio in Aristotelis Ethicam (Brescia 30. IV. 1482), što ju je po njegovoj narudžbi tiskao brescianski tiskar B. da Minerva. U drugoj pol. 1483. preselio se iz Verone u susjednu Bresciu, možda zbog jake konkurencije ili nesigurnih političkih prilika. U novom sjedištu razvija tipografsku aktivnost, a radionicu obogaćuje s više gotičkih i oblih latiničkih slova te izdaje djela probranih staroklasičnih i pedagoških pisaca. Tako 1483. tiska In somnium Scipionis A. T. Makrobija (6. VI; prva ilustrirana tiskana knjiga u Bresci), zatim De lingua latina M. T. Varona (16. VI; zajedno s tiskarom Delserom), De verborum significatione S. P. Festa (18. VI), De proprietate latini sermonis N. Marcela (17. VII). Sljedeće 1484. izlaze na svjetlo Vergilijeva Opera (17. X), a 1485. Noctes Atticae A. Gelija (3. V), novo izdanje Makrobija (15. i 31. V), De virtutibus mulierum Plutarha (23. i 29. III) s istodobnim Guerinijevim izdanjem Plutarhovih De brevibus clarorum hominum inter se contentionibus (29. III), Katulove pjesme (1485. ili 1486. više varijanata), pedagoški spis De ingenuis moribus Istranina P. P. Vergerija st. zajedno s četirima drugim pedagoškim rasprama (6. XII). God. 1486. pojavljuju se njegova izdanja A. Tibula (18. II), S. Propercija (16. III) i V. Proba (27. X). U tom razdoblju objelodanio je D. i više djela različna sadržaja: lijepo ilustrirano djelo S. Lorenza Libro delle sorti (12. II. 1482), statute gradova Cremone (25. XI. 1485) i Piacenze (19. XI. 1485; izišao bez kolofona), glasovitu kroniku Jakova iz Bergama Supplementum chronicarum (1. XII. 1485), a 1486. djela L. de Torre De immaculata conceptione (19. VIII), medicinsku studiju La ciroxia G. Saliceta (9. XII) te neka svojim imenom neoznačena djela (De infantium aegritudinibus P. Bagellarda; Sphaera mundi J. de Sacrobosca i dr.). God. 1487. označuje vrhunac Dobrićevićevih tiskarskih napora u Bresci. U veljači je tiskao dva sveska komentara P. Leta uz djela pjesnika Vergilija Interpretatio in Vergilii Aeneidem (5. II) i Commentaria in Vergilii Culicem, Diras, Copam, Bucolica et Georgica (18. II) te ponovno izdanje latinske gramatike A. de Villa Dei (14. II). Nakon toga objelodanjuje dva magistralna djela: bogato ilustrirano izdanje Ezopovih basna Aesopus moralisatus, tiskano na latinskom i talijanskom jeziku i ukrašeno sa 67 naivno koncipiranih drvoreza (7. III), te vrlo cijenjeno ilustrirano izdanje Danteova spjeva Cantica ovvero commedia, ukrašeno sa 69 drvoreza (31. V), u kojemu se prvi put pojavljuje karakteristični Dobrićevićev tiskarsko-nakladnički signet B. B. Nakon toga njegov izdavački elan naglo splašnjuje. Iz 1489. poznata su samo dva njegova rada: Breviarium benedictinum Congregationis sanctae Justinae (10. III) te ponovljeno latinsko izdanje Ezopovih basna Aesopi Fabulae (21. VIII). Da popravi svoje raskošnim izdanjima očito poljuljano financijsko stanje, D. svoju tiskarsku djelatnost usmjeruje na tada vrlo tražena pravna djela te izdaje Consilia criminalia B. Cepolle (21. III. 1490), pet svezaka Consilia B. de Ubaldisa s vlastitim popratnim pismom »juris studiosis« (15. VII. 1490 — 17. XI. 1491). Pod naslovom Repetitiones tiskao je 9 takvih kraćih spisa pravoznanaca Angela i Petra de Ubaldisa, A. Arsenda, A. de Rosate i L. de Oriana. Čini se da su se ti tiskopisi prodavali i odvojeno. Uz to izdaje Missale secundum ordinem fratrum divae immaculatae Virginis Mariae de Monte Carmelo (14. VIII. 1490) te nekoliko manjih djela bez svog imena. Kako mu poslovi nisu napredovali, a vjerovnici bili za vratom, u tijeku 1491. likvidirao je svoje tiskarsko poduzeće u Bresci i otišao u Lyon. Doznavši ondje za raspravu Super caelestium motuum indagatione Willema Gilliszoona, poznatijeg pod latiniziranim imenom Guillermus Aegidii de Wissekerk, daje ju 14. II. 1494. tiskati u svojoj nakladi u Cremoni s laskavom posvetom trebinjsko-mrkanjskom biskupu Jurju Krusiću. Kao pravi dužnik bjegunac (debitore fuggiasco) prisiljen je seljakati iz mjesta u mjesto. U takvim prilikama dobro mu je došla ponuda da postane plaćenim povjerenikom (informatore) mletačke vlade u Francuskoj. D. se ponovno vraća u Lyon, otvara tamo knjižaru i obavlja povjerljive poslove za Serenissimu. Da bi prikrio djelatnost, ali ne manje i iz profesionalnih potreba, bavi se i izdavaštvom. Ograničuje se isključivo na nakladništvo raskošno opremljenih crkvenih knjiga: Officium divine et immaculate Virginis Marie, ukrašen sa 16 bogatih ksilografija (20. III. 1499; 1501. izlazi drugo izd.), Breviarium Romanum (22. IX. 1500; sačuvan samo jedan primjerak), Missale pro ritu Ecclesiae Cabillonensis (17. XII. 1500) i Missale ad usum insignis Ecclesiae Bellicensis, što ga je izdao s belleyskim građaninom S. Morellijem (1503). Nakon 1503. napušta posve tiskarsko-nakladničku djelatnost i zaređuje se za svećenika, ostavši i dalje u službi Mletačke Republike. Njezina je vlada veoma cijenila njegov rad, često mu povjeravajući delikatne misije. Pripravljajući se za jedan takav put u Ugarsku, D. u svojoj ponudi posebno ističe da je dobar prijatelj s tamošnjim biskupom T. Bakačem i da pozna mađarski i »slavenski« jezik. Da bi ga nagradila za usluge, mletačka mu je vlada isposlovala 1515. unosni dekanat stolne crkve u Trevisu i privremeno povjerila nadzor nad mjesnim žitnim fontikom. Ima podataka da se uz to bavio i nekim poslovima oko prodaje knjiga. Zbog tijesnih veza s Mletačkom Republikom D. nije mogao održavati uže veze sa zavičajem, jer je dubrovačka vlada bila veoma oprezna prema takvim sunarodnjacima. Ipak rodni kraj nije zaboravio: crkvi Sv. Marije u Lastovu darovao je oko 1516. sliku Bogorodica na prijestolju i sveci F. Bissola, na kojoj je i sâm prikazan kao donator, te lijepo ukrašenu brončanu posudu za svetu vodu s inicijalima B. B. — Dobrićevićeva djela pripadaju vrhunskom dometu tiskarskog umijeća, a neka su među najznatnijim talijanskim prvotiscima.