DOBROVOLJAC, Milan

DOBROVOLJAC, Milan, pjesnik (Dugo Selo, 11. III. 1879 — Beograd, 13. III. 1966). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju i bogosloviju. God. 1901. postaje kapelan u međimurskom Trnju, ali ga mađarske vlasti politički optužuju i četiri godine premještaju od mjesta do mjesta. Napustivši svećeničko zvanje, upisuje se na studij prava, zatim na Evangeličku visoku školu u Sopronu te na Evangeličko sveučilište u Rostocku. Postaje evangelički župnik u Požegi. U I. svjetskom ratu izveden je pred ratni sud te neko vrijeme boravi na fronti. Kraj rata dočekao u Krakovu, gdje javno djeluje među Poljacima i prihvaća naše povratnike iz ruskog zarobljeništva. God. 1921. vraća se u Dugo Selo i tu živi baveći se novinarstvom, književnošću i politikom. Bio je politički sljedbenik J. J. Strossmayera. Postavljen je za starješinu Jugoslavenskog sokola i tri puta za komesara općine. God. 1927. pristupa Starokatoličkoj crkvi; 1938. biran je za zastupnika u Narodnoj skupštini i 1939. seli s obitelji u Beograd. Bio je vijećnik proširenog sastava AVNOJ-a (1945). Umirovljen 1954, a do kraja života u Beogradu je starokatolički biskup za Srbiju, Vojvodinu i Kosovo. — Pod imenom Milko Dobrovoljac i Milko A. Dobrovoljac objavio je u Bršljanu (1898, 1, 6) dvije pjesme pisane književnim jezikom, a 1922–40. dječjim i humoristično-satiričnim kajkavskim pjesmama surađuje u periodičnim publikacijama Pilule, Koprive (kalendar), Koprive (poslije Nove Koprive), Jugoslavenske novine, Novosti i dr., potpisujući ih pseudonimom Tonček Žmigavec, Tonček Žmigavec iz Kratkih sel, a najčešće samo Žmigavec. Pjesme je objavio i u zasebnim knjigama. Uz cikluse o vrapcu Živku Živčiću, koji je po osobinama nalik na čovjeka a, o patuljcima koji žive u vrganjima Zabava pri patulku (Novosti, 1935, 292, 299, 306, 313), za djecu i omladinu napisao je na kajkavskom narječju pripovjedačke parafraze u stihovima Robinzon Krusoe, Genoveva, Zlatarovo zlato, Selačka buna i Veronika Desinička. U zadnjim dvjema ima i usporedbi s političkim prilikama u međuratnom razdoblju. Nedovršena pjesnička pripovijest Klarica, prozorska roža (Novosti, 1929) tematski je vezana uz prodor turskih pljačkaških horda u Dugo Selo. U humoristično-satiričnim pjesmama režimski se osvrće na političke događaje svojega vremena, karikirajući najviše političku biografiju S. Radića (ciklus Pesme i kipi o presidentu Stipi). Pisao je prigodnice i o mnogim manje važnim društvenim događajima. Stihove je pisao lako, za potrebe novinstva i pučke regionalne književnosti. Bio je popularan kajkavski pjesnik. Objavio je i članak Nepoznate mladenačke njemačke pjesme Augusta Šenoe (Narodne novine, 1935, 147, 155, 156, 167, 168, 192, 193), u kojemu potanko analizira, djelomice objavljuje pa i prevodi na kajkavski Šenoin njemački ljubavni kanconijer.