DOČKAL, Kamilo, kulturni djelatnik, povjesničar i violinist (Brodek kraj Prerova, Češka, 30. XII. 1879 — Zagreb, 7. VIII. 1963). Kao petogodišnjak doselio se s roditeljima u Ivanovčane (dio Bjelovara). Gimnaziju i studij teologije završio u Zagrebu te 1902. postao svećenikom. Studij filozofije i teologije nastavlja u Beču kao pitomac »Augustineuma«, doktoriravši 1906. iz teologije. Obavljao službe vjeroučitelja u realnoj gimnaziji u Zagrebu (1906–14), tajnika nadbiskupa A. Bauera i nadstojnika nauka u Bogoslovskom sjemeništu (1914–20) te njegova rektora (1920–35). Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu bio je predavač crkvene povijesti (1915–19), a zatim pastoralnog bogoslovlja, homiletike i katehetike (1919–21). God. 1920. imenovan je kanonikom. Sudjelovao u unionističkom pokretu i na njegovim kongresima u Velehradu (Moravska). Napisao je više knjiga i rasprava u kojima rasvjetljuje nastojanja i rezultate rada oko jedinstva među kršćanima. Osobito područje njegova rada jest skupljanje slika, kipova i crkvene odjeće na području Zagrebačke nadbiskupije. Izloške je svrstao u samostalnu zbirku, osnovavši 1939. Dijecezanski muzej u Zagrebu. Bio je njegov prvi ravnatelj. Više od desetljeća istraživao je povijest pavlina u Hrvatskoj. Skupio je dostupnu arhivsku građu i napisao povijest svih negdašnjih pavlinskih samostana u Hrvatskoj u tri sveska pod naslovom Građa za povijest pavlinskih samostana u Hrvatskoj (rkp. u Arhivu HAZU u Zagrebu, sign. XVI. 29a, 29b, 29c). Također je istraživao povijest hrvatskih zavoda u Bologni (Collegium hungarico-illyricum an. 1553. Bononiae fundatum, 2 sv.; rkp. u Arhivu HAZU, sign. XVI. 30/I, 30/II) i u Beču (Collegium Croaticum Viennae an. 1627. fundatum; rkp. u Arhivu HAZU, sign. XVI. 31). Manjim raspravama surađivao je u Katoličkom listu (1907, 1915, 1924, 1940 –44), Mladosti (1925), Ćirilometodskom vjesniku (1936), Bogoslovskoj smotri (1937–43) i Životu (Sarajevo 1942). — D. se također bavio glazbom. Violinu učio u J. Leušteka i V. Humla u Zagrebu. Bio članom Društvenog orkestra HGZ, a od 1929. i članom njegova ravnateljstva. Bavio se i komornom glazbom, a u Hrvatskom katoličkom kasinu, gdje je bio predsjednikom, osnovao je gudački orkestar, priređivao glazbene zabave i sam nastupao. Skupljao gudaća glazbala, a zbirka mu je sačuvana u Dijecezanskom muzeju u Zagrebu. Pisao je kritike i druge priloge s područja glazbe u listovima Hrvatska (1912–13), Novine (1918), Hrvatska straža (1938) i časopisu Sv. Cecilija, u kojem je objavio i napise o A. Stradivariju (1938, 2–5) te o našim violinama i njihovim graditeljima (1940, 1/2–6; 1941, 1/2–3/4).
DJELA: Povijest perzijske ili kaldejske crkve. Zagreb 1937. — Povijest indijske crkve. Zagreb 1938. — Duhovne pjesme za svečane nastupe u katoličkim udruženjima. Zagreb 1939. — Povijest sirske crkve. Zagreb 1939. — Diecezanski muzej Nadbiskupije zagrebačke, 1–2. Zagreb 1940–1944. — Povijest općeg crkvenog sabora u Ferrari i Fiorenci. Zagreb 1940. — Duhovne pjesme za svečane nastupe katoličkih udruženja. Zagreb 1941. — Povijest armenske crkve. Zagreb 1941. — Naša zvona i njihovi lijevaoci. Zagreb 1942. — Povijest egipatske crkve. Zagreb 1942. — Srednjovjekovna naselja oko Streze. Starine, 1956, 46, str. 145–202.
LIT.: Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od godine 1193. do 1924 (rkp. u Arhivu HAZU, br. 1161). — A. Goglia: Komorna muzika u Zagrebu. Zagreb 1930, 49. — Isti: Domaći violinisti u Zagrebu u XIX i XX stoljeću. Zagreb 1941, 17–18. — A. Horvat: Između gotike i baroka. Zagreb 1975. — B. Zmajići G. Krasnov: Noviji hrvatski numizmatičari. Numizmatika, 6(1978) str. 7. — A. Horvat, R. Matejčić i K. Prijatelj: Barok u Hrvatskoj. Zagreb 1982. — V. Humski: Pregled povijesti muzeja u Hrvatskoj. Muzeologija, 24(1986) str. 38, 268.
Josip Buturac i Zlatko Stahuljak (1993)
