DOČKAL, Kamilo

DOČKAL, Kamilo, kulturni djelatnik, povjesničar i violinist (Brodek kraj Prerova, Češka, 30. XII. 1879 — Zagreb, 7. VIII. 1963). Kao petogodišnjak doselio se s roditeljima u Ivanovčane (dio Bjelovara). Gimnaziju i studij teologije završio u Zagrebu te 1902. postao svećenikom. Studij filozofije i teologije nastavlja u Beču kao pitomac »Augustineuma«, doktoriravši 1906. iz teologije. Obavljao službe vjeroučitelja u realnoj gimnaziji u Zagrebu (1906–14), tajnika nadbiskupa A. Bauera i nadstojnika nauka u Bogoslovskom sjemeništu (1914–20) te njegova rektora (1920–35). Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu bio je predavač crkvene povijesti (1915–19), a zatim pastoralnog bogoslovlja, homiletike i katehetike (1919–21). God. 1920. imenovan je kanonikom. Sudjelovao u unionističkom pokretu i na njegovim kongresima u Velehradu (Moravska). Napisao je više knjiga i rasprava u kojima rasvjetljuje nastojanja i rezultate rada oko jedinstva među kršćanima. Osobito područje njegova rada jest skupljanje slika, kipova i crkvene odjeće na području Zagrebačke nadbiskupije. Izloške je svrstao u samostalnu zbirku, osnovavši 1939. Dijecezanski muzej u Zagrebu. Bio je njegov prvi ravnatelj. Više od desetljeća istraživao je povijest pavlina u Hrvatskoj. Skupio je dostupnu arhivsku građu i napisao povijest svih negdašnjih pavlinskih samostana u Hrvatskoj u tri sveska pod naslovom Građa za povijest pavlinskih samostana u Hrvatskoj (rkp. u Arhivu HAZU u Zagrebu, sign. XVI. 29a, 29b, 29c). Također je istraživao povijest hrvatskih zavoda u Bologni (Collegium hungarico-illyricum an. 1553. Bononiae fundatum, 2 sv.; rkp. u Arhivu HAZU, sign. XVI. 30/I, 30/II) i u Beču (Collegium Croaticum Viennae an. 1627. fundatum; rkp. u Arhivu HAZU, sign. XVI. 31). Manjim raspravama surađivao je u Katoličkom listu (1907, 1915, 1924, 1940 –44), Mladosti (1925), Ćirilometodskom vjesniku (1936), Bogoslovskoj smotri (1937–43) i Životu (Sarajevo 1942). — D. se također bavio glazbom. Violinu učio u J. Leušteka i V. Humla u Zagrebu. Bio članom Društvenog orkestra HGZ, a od 1929. i članom njegova ravnateljstva. Bavio se i komornom glazbom, a u Hrvatskom katoličkom kasinu, gdje je bio predsjednikom, osnovao je gudački orkestar, priređivao glazbene zabave i sam nastupao. Skupljao gudaća glazbala, a zbirka mu je sačuvana u Dijecezanskom muzeju u Zagrebu. Pisao je kritike i druge priloge s područja glazbe u listovima Hrvatska (1912–13), Novine (1918), Hrvatska straža (1938) i časopisu Sv. Cecilija, u kojem je objavio i napise o A. Stradivariju (1938, 2–5) te o našim violinama i njihovim graditeljima (1940, 1/2–6; 1941, 1/2–3/4).