Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ĐURĐEVIĆ, Bartul (Georgevits, Georgievicz, Georgievits, Georgieviz, Gyorgievits, Gyurgevits, Georgius Hongarus, Georgius Pannonius; Bartholomaeus, Bartholomeo, Bartol), pisac, putopisac i leksikograf (Mala Mlaka kraj Odre ?, oko 1506 — Rim ?, oko 1566). Osnovnu naobrazbu stekao pod pokroviteljstvom ostrogonskog nadbiskupa L. Szalkaya u Ugarskoj, gdje je i zaređen za svećenika. Za turskog napadaja na Ugarsku imanje mu je opljačkano, a on je u mohačkoj bitki 1526. bio zarobljen i odveden u ropstvo. Dva su ga mjeseca okovana u lance vodili po europskoj Turskoj i Maloj Aziji, gdje su ga zatim prodavali i preprodavali sedam puta. Prošao je sve tegobe robovanja: bio je prodavač vode, pastir, poljodjelac i konjušar. Proputovao je gotovo cijelo Tursko Carstvo i sudjelovao u ratu protiv Perzijanaca. Kao čovjek pun okretnosti i izvanredne fizičke i psihičke izdržljivosti Đ. nije klonuo duhom nego je, nakon višegodišnjih robovanja i nekoliko neuspješnih pokušaja, najposlije 1535. uspio pobjeći u Armeniju, a odatle u Siriju i Palestinu našavši utočište u franjevačkom samostanu u Jeruzalemu. Tu je ležao teško bolestan oko godinu dana. Nakon što je ozdravio, obišao je cijelu Svetu zemlju, ostavivši o tomu vrlo zanimljiv opis, u kojem se naziva »Bartholomeo Georgievicz di Croatia detto Pellegrino di Hierusalem«. Domogavši se oko 1542/43. Europe i domovine, hodočastio je — da ispuni zavjet učinjen u ropstvu — u Santiago de Compostela u Španjolskoj i u Rim. — Dugotrajno robovanje ostavilo je u Đurđevića dubok trag tako da je, u želji da što manje ljudi ponovi njegovo iskustvo, odlučio posvetiti sve svoje sile izgonu Turaka iz Europe, i to je obilježilo sav njegov kasniji rad. Glavni oblik njegove borbe bio je iznošenje istine o Turskom Carstvu, napose o političkim, vjerskim i vojnim prilikama u njemu te o položaju podjarmljenih kršćana. Nastojeći potaknuti kršćanske vladare na zajednički protuturski rat, proputovao je gotovo cijelom zapadnom Europom. God. 1544. boravio je u Brabantu, a 1547. sudjelovao je u Varadinu (danas Oradea u Rumunjskoj) na javnoj raspravi s učenim Turčinom Dervišem Čelebijom. God. 1544. počeo je objavljivati svoja djela u Antwerpenu, a onda u mnogim drugim europskim gradovima: Liègeu, Parizu, Lyonu, Rimu, Firenci, Londonu, Beču, Wormsu, Nürnbergu, Frankfurtu, Baselu, Wittenbergu, Strasbourgu, Krakovu, Pragu i dr. Pisao ih je na latinskom jeziku, osim opisa hodočašća u Svetu zemlju (Specchio della peregrinatione). Mnoga od njih sadržavaju autobiografske osvrte, koji omogućuju potanji uvid u njegov život i djelatnost. — Na kraju nekih djela dodavao je male dvojezične rječnike turskog, perzijskog, mađarskog i hrvatskog jezika. On je među prvima upoznao Europu s turskim jezikom. Na kraju djela De afflictione iz 1544. dodao je rječnik hrvatskog jezika u štokavsko-ikavskom narječju, pa je tako nastao prvi latinsko-hrvatski rječnik. Hrvatski rječnik dodavao je poslije i drugim djelima, napominjući da je hrvatski jezik raširen u Turskom Carstvu te da se upotrebljava i na sultanovu dvoru. Upozorio je također na međusobnu srodnost slavenskih jezika. Prevođenjem njegovih djela na druge jezike nastali su i drugi dvojezični rječnici: hrvatsko-francuski, hrvatsko-nizozemski i hrvatsko-engleski. Đ. je isto tako pisac talijansko-arapsko-hebrejsko-kaldejskog praktičnog rječnika, koji je, uz jednu zemljopisnu kartu Palestine, priložio drugom rimskom izdanju (1556) opisa svog hodočašća u Svetu zemlju. — Đ. je jedan od najvećih ondašnjih europskih promicatelja protuturske borbe i jedan od najodlučnijih pristaša jedinstva kršćanskih zemalja radi zajedničke obrane i izgona Turaka ne samo iz Europe nego i iz Male Azije. U tomu mu je glavno oružje bilo odlično poznavanje prilika u Turskom Carstvu i raširenost njegova djela u europskim zemljama. Njegova su djela pisana živahnim stilom jasno i jezgrovito s mnogo plastičnih slika, tako da su veoma utjecala kako na obične čitatelje tako i na one kojima su bila posvećena (car Karlo V, papa Pio V, poljski kralj Sigismund, austrijski nadvojvoda Maksimilijan, Philip Melanchton, Martin Luther i dr.). Budući da je Đ. svoja djela pisao samo petnaestak godina nakon prve opsade Beča, ona su bila rado čitana pa su doživjela velik broj izdanja i prijevoda na različite jezike, a on je postao jedan od prvih slavenskih pisaca čija su djela stekla veliku slavu u Europi.

DJELA: De afflictione tam captivorum quam etiam sub Turcae tributo viuentium Christianorum... Antuerp., typis Copenij, 1544. — De Turcarum ritu et ceremoniis. Antverpiae apud Gregorium Bontium sub scuto Basiliensi, 1544. — De ritibus & differentijs Graecorum & Armeniorum... (S. l., s. a.; hrvatski prijevodi: S. Orhanović, Moje robovanje u Turskoj. Južna Srbija, 1923, sv. 30/31; M. Križman, Kako su me zarobili i odveli u Tursku. Croatica – bibliografije, 6(1980) 27, str. 151–156). — Exhortatio contra Turcas. Antverpiae (typ. Eg. Copenij) 1545. — Prognoma, siue praesagium Mehemetanorum, primum de Christianorum calamitatibus, deinde de suae gentis interitu, ex Persica lingua in Latinum sermonem conuersum. Antverpiae, typ. Eg. Copenii, 1545. — Pro fide Christiana cum Turca disputationis habitae & mysterio sanctae Trinitatis in Alchorano inuento, nunc primum in Latinum sermonem uerso, breuis descriptio. Cracoviae, Vidua Floriani Unglerij, 1548. — Libellus vere christiana lectione dignus diuersas res Turcharum breui tradens. Impressum Romae apud Anthonium Bbadium, 1552 (hrvatski prijevod: M. Križman, Knjižica doista vrijedna da je kršćanin pročita iznosi građu o Turcima. Croatica – bibliografije, 6(1980) 27, str. 101–149). — De Turcarum moribus epitome. Lugduni, apud Ioan. Tornaesium, 1553 (hrvatski prijevodi: I. Badrov, Običaji Turaka [u XVI vijeku]. Skopje 1922; S. Orhanović, O običajima i načinu života Turaka. Južna Srbija, 1923, sv. 34/35–36/37). — Specchio della peregrinatione delli piů notabili luoghi della Terra santa di Promessione, Et delle processioni, et cerimonie, che nella città di Hierusalem si sogliono celebrare Bartholomeo Georgieuicz di Croatia detto Pellegrino di Hierusalem Auttore. Stampata in Roma per Valerio Dorico 1554. — De origine Imperii Turcorum, eorumqve administratione & disciplina, breuia quaedam capita notationis loco collecta... Cum prae-fatione reuerendi viri D. Philippi Melanthonis. Vitebergae 1560. — Potpuniji popis radova vidi u: J. Schwarzwald, Bartol Đurđević. Bibliografija izdanja 1544–1686. Croatica – bibliografije, 6(1980) 27, str. 5–78.
 
LIT.: N. Kubalski: Georgiewitch Barthélemy (u: Nouvelle biographie générale... 20. Paris 1857, 138–139). — Č. Mijatović: Bartolomije Georgijević, Hrvat, pisac šesnaestoga vieka. Rad JAZU, 1878, 44, str. 108–121. — J. Baudouin de Courtenay: Das Slavische in den Werken von B. Georgieviz. Archiv für slavische Philologie (Berlin), 11(1888) str. 343–354. — V. Jagić: Istorija slavjanskoj filologii. St. Peterburg 1910, 14. — V. Klaić: Prilozi za životopis Bartola Georgijevića (Gjurgjevića, Jurjevića), pisca o Turcima u XVI. stoljeću. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 13(1911) str. 129–141. — F. Kidrič: Bartholomaeus Gjorgjević. Biographische und bibliographische Zusammenfassung. Wien 1920. — F. Babinger: F. Kidrič, Bartholomaeus Gjorgjević. Ungarische Jahrbücher (Berlin), 1922, sv. II/1. — F. Kidrič: B. Georgijević. Južna Srbija, 1923, IV/32–33, str. 497–551. — V. Putanec: Francuska leksikografija. Zagreb 1952, str. 30–34. — Š. Jurić: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis, I/2. Zagrabiae 1971. — M. Franičević: Razdoblje renesansne književnosti (u: Povijest hrvatske književnosti, 3. Zagreb 1974, 103–104).
 
Stjepan Krasić (1993)