Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ĐURĐEVIĆ, Matej Vitov, zapovjednik dubrovačke mornarice (Dubrovnik, 1329 — Dubrovnik, 4. IX. 1400). U mladosti plovio svijetom i trgovao za strane trgovce dok nije stekao dovoljno kapitala za nabavku vlastitog broda, s kojim je doplovio u Dubrovnik. Nastavio se baviti trgovinom trgujući od 1361. u Valoni (Vlorë), a potom od 1366. u Veneciji. God. 1383. zajedno s Vlahom Radovanovićem i Jakovom Scolmafogiom iz Brindisija osnovao je trgovačko društvo. U Dubrovniku je više puta bio knez (1372, 1377, 1380) i sudac (1367, 1378, 1380). God. 1371. Dubrovačka Republika naložila je zapovjednicima svoje mornarice, među kojima je bio i Đ., da naoružanim galijama u Boki kotorskoj plijene podanike Nikole Altomanovića, gospodara Podrinja, s kojim je bila u ratu. Te je godine zastupajući interese dubrovačkih trgovaca bio poslanikom u Đurđa Balšića, kome ga je vlada poslije slala još šest puta. God. 1378. dubrovačka ga je vlast imenovala zapovjednikom topništva na dubrovačkim utvrdama, a kada je za rata Genove i hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. protiv Venecije (1378–81) bila ugrožena sigurnost Pelješca i Stona, Đ. je 1379. postao stonskim knezom. Poslije je postao zapovjednikom dubrovačke mornarice (generale del mare) i zapovijedao galijom koju je dubrovačka vlada pridružila genovskoj floti. U veljači 1380. vlada mu je zapovjedila da s galijom i brigantinom hvata i plijeni mletačke brodove duž apulijske obale, pa je on neke zarobio i sa zaplijenjenim teretom (od kojega mu je uz redovitu plaću pripadala petina) dopremio na dubrovačko područje. U ratu se istaknuo u rukovanju brodskim topovima, a kada su Mlečani 1380. u Chioggi opkolili genovsku flotu, vješto je izbjegao klopku i spasio svoju galiju. Za ratne je zasluge Đurđeviću, koji se u svijetu upoznao s pomorskom ratnom vještinom i upotrebom bombarda te se drži da je među prvima uveo brodsko topništvo na dubrovačke brodove, i njegovim nasljednicima dodijeljeno genovsko plemstvo. U to je vrijeme obavio nekoliko diplomatskih misija: 1378. i 1379. u Tvrtka I, 1380. u Kotoru kamo ga je vlada poslala da pomogne obnovi aristokratske vlasti u gradu, 1381. kralju Karlu u Apuliju te 1383. hrvatsko-ugarskim kraljicama Jelisaveti i Mariji u Zadar. God. 1383, nakon gusarskog prepada na Ston, kada je zaplijenjen veliki trgovački brod, vlada šalje Đurđevića ponovno na more. On je kao zapovjednik triju naoružanih galija uz korčulansku obalu zarobio i predao dubrovačkim vlastima galije vojvode Ludovika Anžuvinca, zajedno s nekoliko francuskih i njemačkih vitezova. Nakon intervencije Mletaka, francuskog kralja Karla VIII, pape Urbana VI, Ludovika Anžuvinca i milanskoga vojvode Barnabe Viscontija, koji su u ime svojih vlada obećali Dubrovčanima određene povlastice u pomorskoj trgovini, te naloga hrvatsko-ugarske kraljice Marije, zarobljenici su 1385. pušteni na slobodu. Đ. se istaknuo i u kasnijim protugusarskim akcijama na južnom Jadranu. Posljednje dane života proveo je u Dubrovniku, gdje je 20. V. 1393. načinio oporuku, koja se čuva u Historijskom arhivu u Dubrovniku.

LIT.: Š. Ljubić: O odnošajih među Dubrovčani i Mletčani za ugar.-hrv. vladanja u Dubrovniku. Rad JAZU, 1871, 17, str. 18, 21, 22. — N. Ranjina: Annales Ragusini. Zagrabiae 1883, 42–48, 236, 238–240. — G. Sabalich: La Dalmazia guerriera. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 3(1928) V/30, str. 289. — J. Radonić: Dubrovačka akta i povelje. Beograd 1934, I/1, 121, 131–133, 166, 175, 183. — J. Tadić: Pisma i uputstva Dubrovačke Republike. Beograd 1935. — J. Luetić: General mora, Gjorgjić Mato. Jugoslovenski mornar, 6(1950) 10, str. 345–346. — Isti: Oporuka dubrovačkog »generala mora« Mate Đorđića. Beritićev zbornik. Dubrovnik 1960, 57. — I. Mahnken: Dubrovački patricijat u XIV veku. Beograd 1960, 218–225. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 2. Zagreb 19722, 202. — V. Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808, 1. Zagreb 1980, 161–162.
 
Josip Luetić (1993)