DOLENEC, Irislav

DOLENEC, Irislav, atletičar i rukometaš (Vela Luka na Korčuli, 15. I. 1921). Klasičnu gimnaziju završio u Zagrebu 1939. Član Atletske sekcije HŠK »Concordia« postao 1934, a 1937. postavio rekord Hrvatske u bacanju diska (47,43m) te 1941. rekord u skoku s motkom (3,65m). U toj disciplini nastupa za atletsku reprezentaciju Hrvatske na međudržavnim natjecanjima: 1942. s Bugarskom (Sofija), 1943. s Rumunjskom (Bukurešt) i 1944. sa Slovačkom (Bratislava) te za reprezentaciju Jugoslavije na Balkanskim igrama 1946. u Tirani. Od 1936. igra i nogomet u HŠK »Uskok«, s kojom momčadi 1945. osvaja prvenstvo Hrvatske. Jedan je od osnivača rukometne sekcije HŠK »Concordia« (1939), rukometni reprezentativac 1942. na utakmici Mađarska—Hrvatska, a 1945. proglašen najboljim rukometašem Hrvatske. Nakon rata član je, jedan od osnivača te igrač i trener rukometne sekcije FD »Metalac« i RK »Zagreb« (prije »Concordia«, SD »Sloboda«), Atletskoga kluba »Zagreb« i KK »Polet« (Zagreb), u kojem je bio igrač i trener. God. 1947. diplomirao na zagrebačkoj Višoj školi za fizičku kulturu, stekavši zvanje nastavnika tjelesnog odgoja te trenera za rukomet, atletiku, košarku i nogomet. Od 1948. prvi je instruktor Odbora za rukomet FISAH-a i u tom svojstvu organizirao prvi jednomjesečni tečaj i prvi rukometni turnir u Sarajevu. Pod njegovim vodstvom rukometna reprezentacija Sarajeva osvojila je drugo mjesto na Saveznom rukometnom turniru 1948. u Zagrebu. Kada je RK »Zagreb« osvojio prvenstvo Jugoslavije u velikom rukometu 1949, 1954. i 1956. te u rukometu 1957, bio je njegov igrač i trener, a 1965. trener. Bio je trener i igrač muške rukometne reprezentacije Jugoslavije 1950–58. i 1966/67. te trener ženske reprezentacije Jugoslavije u velikom rukometu na svjetskom prvenstvu 1956. u SR Njemačkoj. God. 1958–62. bio je profesionalni trener TUS »Eintracht« u Dortmundu za atletiku, hokej na travi, košarku i rukomet; 1969–71. studirao i diplomirao na saveznoj sportskoj školi u Magglingenu (Švicarska) i ujedno bio trener švicarske muške rukometne reprezentacije (1969 –75). Rukomet predavao 1966. na Visokoj školi za fizičku kulturu u Zagrebu, na svjetskom simpoziju rukometnih trenera 1972. u Stockholmu te bio nastavnik tjelesnog odgoja na Kantonalnoj školi u Winterthuru. Nakon umirovljenja 1978. posvećuje se numizmatici, postaje članom Upravnog odbora Hrvatskoga numizmatičkog društva u Zagrebu te urednikom časopisa Obol (1979–88), u kojemu surađuje i stručnim člancima (1979–91). Također objavljuje u periodicima Numizmatika (1982) i Numizmatičke vijesti (1983). God. 1988. poklonio je Centru za kulturu u Veloj Luci zbirku starog novca, odlikovanja, medalja i sportskih značaka. Pod pseudonimom Njalo Lučanin objavljuje članke u časopisu Glasnik HDZ (1990).