DOLINAR, Žarko

DOLINAR, Žarko, anatom, kolekcionar i stolnotenisač (Koprivnica, 3. VII. 1920). Gimnaziju polazio u Novom Sadu i Ljubljani, maturirao u Zagrebu 1938, gdje studira na Veterinarskom i Medicinskom fakultetu. Diplomirao 1948. na Veterinarskom fakultetu i 1959. doktorirao tezom Osobitosti redukcije lisnjače. Od poč. 1949. radi u Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Potkraj 1961. odlazi kao stipendist u Zavod za anatomiju Medicinskog fakulteta u Baselu, gdje proučava novootkriveni sex chromatin (M. Barr-body) u svezi s rakom kože (dojke) i objavljuje studiju u Cytogenetics and Cell Genetics (Basel 1965). Od 1963. stalno u Baselu, gdje je 1969. promaknut u prosektora podravnatelja Anatomskog instituta nakon položenih diferencijalnih ispita iz humane medicine. Izvanredni je nastavnik Medicinskog fakulteta (1969–85) te predavač na Stomatološkom fakultetu (1978–83). Uz anatomiju, bavio se istraživanjima s područja histologije, patologije i embriologije te radove objavljivao samostalno i sa suradnicima. Pisao o nepotpunom okoštavanju skeleta, arheološkoj osteologiji, kliničkoj morfologiji, embriologiji, placentologiji, krvožilnoj opskrbi srca i anomalijama srca te radu mozga u časopisima Veterinaria (1955–56, 1960), Anatomischer Anzeiger. Verhandlungen der anatomischen Gesellschaft (Stockholm—Jena 1956, 1967, dodatak 120. sv.), Veterinarski glasnik (1956, 1961), Acta anatomica (Basel 1957–58, 1960–63, 1965), British Veterinary Journal (London 1958), Veterinar (1960), Veterinarski arhiv (1960–61, 1966), Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1970), Folia historica medicinae veterinariae (1977). — Sportsku karijeru započeo je kao stolnotenisač 1934. u Novom Sadu, nastavio 1935/36. u ljubljanskom Salezijanskom klubu »Korotan«. Potkraj 1936. dolazi u Zagreb, gdje je članom Salezijanskog kluba »Mladost«, pa Table-Tennis Cluba i od 1939. HAŠK-a, kojemu donosi prvenstvo u pojedinačnom natjecanju za Hrvatski kup u Bjelovaru 1941. Nakon rata član je »Akademičara« (poslije »Mladost«). Pojedinačno prvenstvo Jugoslavije osvojio 1939, 1949/50, 1954/55, a u igri parova 1947, 1950/51, 1952/53, 1954/55. Na međunarodnim turnirima prvi je u Berlinu (1941), Budimpešti (1946), Temišvaru i Opatiji (1948), Dublinu i Torinu (1950), a u međunarodnim prvenstvima prvi je u Engleskoj i Irskoj (1950) te u Austriji (1954). Na svjetskim prvenstvima nastupao osam puta i osvojio osam medalja: brončanu u Kairu 1939, srebrnu u Utrechtu 1955, zlatnu u igri parova s Vilimom Harangozom 1954. u Londonu i srebrnu 1955. u Utrechtu, s Lindom Wertl-Rumpler srebrnu u Bukureštu 1953. i brončanu u Londonu 1954. te kao član jugoslavenske momčadi srebrnu u Kairu 1939. i brončanu u Beču 1951. Bio je član uprave Akademskoga stolnoteniskog kluba »Mladost« (1945–62; predsjednik 1958–62) te član IO Stolnoteniskog saveza Hrvatske (1947–62) i predsjednik Komisije za fizičku kulturu zagrebačkog Sveučilišta (1959–61), predsjednik HAŠK-a u Baselu (1970). Jedan je od osnivača prve svjetske sportske federacije Swaythling Club International (Stockholm 1967). S V. Prelogom kao počasnim predsjednikom postaje 1991. predsjednik Academy of Sports Sciences (Fukaya, Japan) te voditelj međunarodne organizacije Sports Science Committee i Table Tennis Faculty u Londonu. U njegovu čast osnovan je 1954. Kup Dolinar-Harangozo (održavan do 1970). Bavi se slikanjem i fotografiranjem te kolekcionarstvom. Skupio bogatu zbirku umjetničkih predmeta i likovnih djela (C. Corot, P. Bonnard, M. Utrillo, P. Picasso, W. Turner, I. Meštrović) te rukopisa i autografa (G. Donizetti, R. Wagner, F. Liszt, Voltaire, Napoleon, E. Zola, Ch. Darwin, L. Pasteur). Suosnivač je prvog ogranka Matice hrvatske u Švicarskoj i njezin predsjednik (Basel 1967), počasni predsjednik Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj (1989) te osnivač Almae Matris Alumni Croaticae (Zürich 1989). God. 1985. od Švicarskoga crvenog križa dobio medalju »Henri Dunant«, 1990. zlatnu medalju ITTF-a (International Table Tennis Federation), a 1993. u Izraelu Medalju Pravednika među narodima.