DOMINIS

DOMINIS, plemićka obitelj s otoka Raba, koja je prema obiteljskoj predaji potekla od knezova Krčkih nazvanih Frankapani (stariji je grb Dominisa istovjetan s onim knezova Krčkih). Neki pisci (F. A. Galvani) kazuju da su »famiglia romana«, a J. Baraković ih naziva Mikuličić. U dokumentima XIII–XV. st. zabilježeni su u oblicima de Damine, Demigne, Demine, Demme, Dimine, Dimino, Dumine, a poslije prevladava latinizirani oblik de Dominis. Ta se obitelj, za razliku od bračkih Dominisa, nikada nije zvala Gospodnetić (S. Antoljak). Većina pisaca navodi da je osnivač obitelji bio Diminja (Dimigna, od Dominik), 1166. jedan od poslanika Raba mletačkom duždu Vitalu (Vitalis Michaelis), koji je 28. VI. te godine podijelio povlastice gradu Rabu. U prvoj pol. XIII. st. djeluje rapski biskup → STJEPAN. U mirovnom ugovoru između Raba i Nina, sklopljenom 11. XII. 1284, među »cives arbenses« spomenut je drugi Stjepan, a treći Stjepan 1345. kao jedan od utemeljitelja župe Sv. Damjana (de Monte) na Rabu. Jedan Stjepan sklapa 1371. zemljišni kupoprodajni ugovor, 1372. spominje se kao član rapskog Vijeća, 1375. sklapa u Rabu ugovor s Pažaninom Ivusom Belobradom o podizanju crkvice Bl. Djevice Marije, a 10. XI. 1378. s Pribom Martinušićem pregovara u ime Raba s mletačkim providurom Lodovicom Loredanom o predaji grada i otoka Mlečanima. U popisu članova rapskog Vijeća 1372. navedeni su uz njega još i Dominik, Andrija, Frano Dominikov, Marin, Grgur, Damjan, Ivan (Zaninus) pok. Trifuna i njegov brat Krsto. Jedan Frano (možda isti) bio je u veljači 1397. rapski poslanik na dvoru kralja Žigmunda, a Ivan (možda isti) predvodi u kolovozu 1399. Žigmundove pristaše, sukobljene jedne noći s onim Rabljanima koji su bili privrženici Ladislava Napuljskoga. God. 1404. Ivan se protivi primanju pučana u plemićko vijeće Raba (odluka u korist pučana donesena 15. III. 1411), a 1409. ponovno predvodi Žigmundove pristaše za nemira u Rabu u povodu odluke nekih Rabljana da se otok podvrgne mletačkoj vlasti, nakon što je Ladislav Napuljski iste godine prodao Dalmaciju Mlečanima (9. VII; mletačka vlast na Rabu uspostavljena je u rujnu iste godine). Obitelj je u XIV. st. imala posjed u Novalji na otoku Pagu, gdje 1373. daje u najam zemlju na lokalitetu Scopla (danas Škopalj nedaleko od crkvice Sv. Antuna). Od druge pol. XIV. st. djeluje rapski i trogirski biskup te kaločko-bački nadbiskup → KRŠEVAN. Neki pisci (V. Brusić) spominju njegova brata Krstu kao biskupa u Velikom Varadinu (Nagy Várad, danas Oradea u Rumunjskoj) oko 1409 (C. Eubel ga ne navodi). Dana 26. IV. 1403. izdali su zadarski rektori »lettera Privilegiale« o primanju Andrije, sina pok. Stjepana, s potomcima u zadarsko plemstvo i tamošnje plemićko vijeće. Kada se kralj Ladislav Napuljski iste godine krunio u Zadru, darovao je Andriji 5. VIII. solane na Rabu i Pagu, a 7. IX. imenovao je kraljevskim pismom njega i braću Damjana, Stjepana, Krstu i Ivana te rođaka im Franu, svojim ukućanima (in nostros familiares) i oslobodio ih redovnih sudova. Andrija je za rata kralja Žigmunda s Venecijom (1411–13) bio u kraljevoj službi (miles de Aris). Od njegovih pet sinova → ŠIMUN je bio trogirski, a → IVAN senjski biskup, diplomat i vojskovođa, koji je skupa s braćom Damjanom, Stjepanom, Krševanom i stricem Krstom, sinom pok. Stjepana, dobio 14. VII. 1434. od kralja Žigmunda grbovnicu s plemstvom (Reichsadelsstand) i novi grb (originalna povelja pohranjena u Arhivu Hrvatske). Njih i njihove nasljednike imenuje isti kralj 26. VIII. 1437. za svagda (in perpetuum) dvorskim knezovima (palatinskim grofovima, Imperii Sacri Lateranensi Palatii Comites; povelja poznata u više prijepisa; M. Granić objavio tekst prijepisa iz 1554). Kao delegati carske vlasti imali su pravo imenovati bilježnike »imperiali auctoritate« i izvan Raba (to pravo zadržali su do 1612), a prema rapskom Statutu u određenim prilikama i zamjenjivati kneza. Te njihove privilegije potvrdio je 1460. zadarski knez. Jedan od braće, Damjan, bio je 1419. u službi kralja Žigmunda. Pravo na članstvo u zadarskom plemićkom vijeću na osnovi »lettera Privilegiale« iz 1403. dokazao je za sebe i svoju braću 21. VIII. 1429. U travnju 1443. poslanik je Raba u Veneciji. Njegov brat Krševan obavlja tu dužnost u ožujku 1441, a Krešo (Cressius) u svibnju iste godine. On je 1450. živio u Trogiru, gdje je iste godine imenovao za bilježnika hvarskog plemića Mihu, sina Katarine de Nicolai. Imao je posjed i na Rabu; 1451. spominje se kao vlasnik tri stotine grla stoke. Ivan, sin Damjanov, spominje se u dokumentu iz 1451. kao »cives jadrensis et arbensis, in artibus professor, sacri lateranensi palatii comes«. God. 1455. spomenut je kao jedan od nasljednika svoga strica, senjskog biskupa Ivana. Njegov suvremenik bio je Ivan pok. Andrije (oko 1460). Jedan od njih dvojice bio je nositelj juspatronata nad kapelom Sv. Marije od Mira u Novalji 1451; isto to bio je 1453. i Andrija, koji 1456. ima juspatronat nad crkvom u Novalji, a 1465. prokurator je franjevačkog samostana Sv. Ivana u Rabu. Jakov, koji je posjedovao solane na otoku Pagu (oko 1456), posredovao je 1461. pri uvozu ljekovitih trava iz Kopra u Rab. Potkraj XV. st. Jakov (možda isti) bavi se pomorskom trgovinom s Italijom. On 1492. prevozi preko Senja drvo, a 1494. drvenu građu u Otranto u Apuliji, te 1495. u Barlettu u pokrajini Bari. Istodobno izvozi drvenu građu u Otranto i Ivan. On je vjerojatno isti s Ivanom koji se 1492. spominje među gastaldima više rapskih bratovština, a 1493. jedan je od »judices delegati et divisionis deputati« u ostavinskoj parnici u kojoj su zastupali kneza. Frano je 1496. jedan od trojice sindika, koji zastupaju organizaciju pučana (Universitas populi) u Rabu. Nikola je 1521. spomenut kao generalni vikar rapskog biskupa Vincenza Nicusantija iz Fana. Rapski kanonik Ivan brinuo se za prihode kapele Sv. Jurja na istoimenom otočiću kraj Raba, dajući rapskim ribarima u zakup tamošnja ribolovna područja (1525) i tunolovke (1532, 1540). Njegov suvremenik Frano bio je zagrebački kanonik, ali je živio na Rabu. Dana 13. I. 1540. ovlastio je literata Jurja, građanina zagrebačkog naselja na brdu Gradecu, i svoga nećaka Krstu Nimiru da za njega obave neke poslove u Zagrebu (Lj. Ivančan ga nije zabilježio u svom rukopisu o zagrebačkim kanonicima). U to vrijeme Ivan je senjski biskup (1537–41). Podatak da je on dao u Rijeci tiskati glagoljske crkvene knjige za potrebe svoje biskupije (M. Sladović) nije točan, jer »o takvoj njegovoj djelatnosti nema nigdje traga« (M. Bolonić). Krsto, sin Nikolin, bio je soprakomit rapske galije u floti Svete lige, koju su Turci 27. IX. 1538. porazili u bitki kraj otoka Sante Maure (današnji Levkás) uz zapadnu obalu Grčke. Njegov sin Ivan bio je dvanaest godina soprakomit rapske galije, s kojom se 7. X. 1571. borio u bitki kraj Lepanta (današnji Návpaktos u Korintskom zaljevu). Kapetan Almoro Tiepoli u svojoj relaciji iz 1577. hvali Ivana zbog sudjelovanja u borbama protiv uskoka na moru; istaknuo se čuvajući trgovačke galije koje su prevozile robu između Makarske i neretvanskog područja u Veneciju i Italiju. Za zasluge je dukalom Nicolňa da Ponte od 2. I. 1581. dobio u zakup područje Novalje (potvrđeno njemu i potomcima više puta od 1588. do XVIII. st.). Njegov brat Šimun preselio se u Šibenik i oženivši se Katarinom, kćeri Jurja Divnića (2. IX. 1542), osnovao šibensku granu obitelji, koja je izumrla u muškoj lozi 1665. Treći brat, pjesnik i pravnik → JERONIM, bio je otac pisca i učenjaka, splitskog nadbiskupa → MARKA ANTUNA, koji je sastavio genealogiju svoje obitelji (rkp. Arbor et stirps familiae de Dominis.. ab anno circiter 1283 usque ad annum 1600.. anno domini 1597, mense novembris). Njegov rođak Frano, sin Ivanov, posredovao je 1604. pri kupovanju knjiga, koje je nadbiskup nabavio za splitski Kaptol. Frano je spomenut u pismu što ga je generalni providur »da mar in culfo« Filippo Pasqualigo pisao 15. II. 1601. nadbiskupu (objavio Š. Ljubić). Između 1600. i 1608. prodavala se knjižnica Frana (možda istoga), koje je inventar sastavio njegov nećak rapski bilježnik Dionizije (Inventario della libreria del q.m Ecc.te mio zio et il di costo di quelli segue. Historijski arhiv u Zadru, Rapski bilježnici, kut. 20, sv. 47, str. 44–46). Knjižni fond dijelio se na skupine Della sacra scritura i Libri delli leggi e diversi, koja je sadržavala i djela antičke književnosti (Plinije, Seneka, Horacije, Ezop i dr.), povijesti i filozofije. U drugoj pol. XVI. st. djeluje senjski biskup → ANTUN. Melkior, sin Nikolin i nećak nadbiskupa Marka Antuna, bio je proizvođač zrcala u Veneciji u XVII. st. (S. Antoljak). Njegov suvremenik minijaturist Nikola, sin Konstantinov, također djeluje u Veneciji, gdje je 13. XI. 1618. sastavio oporuku (pohranjena u Archivio di Stato di Venezia, fond: Notarile testamenti, busta: 1021, broj 530); umro je prije 23. III. 1624, kada je oporuka otvorena. Nije poznato ni jedno njegovo djelo. Njegov sin Marko, umro prije 13. XI. 1618, posljednji je muški potomak tog ogranka. Službu rapskog bilježnika obavlja u XVII. i XVIII. st. više članova obitelji. Uz već spomenutog Dionizija (1600–1608), bili su to u prvoj pol. XVI. st. i Krsto (1582–1606), Ivan (1602–38), Ivan Krstitelj (1606–24) i Paskvale (oko 1604). God. 1610. položio je Nikola zakletvu kao komendator opatije Sv. Stjepana u Barbatu na otoku Rabu. U XVII. st. Nikola (Nicolň Galeazzo), Frano i Dominik iz Raba postali su ženidbom s trima sestrama iz trogirske obitelji Lodi suvlasnici posjeda Suhi Dolac u okolici Trogira. Svećenik Antun, bio je od 8. I. 1653. »maestro della grammatica« u rapskoj školi. U drugoj pol. XVII. st. bili su rapski bilježnici Frano (1639–1675), Krsto (1643–1706) i Nikola (1692–1706). Njihov suvremenik bio je teolog i pravni pisac → JERONIM. Njegov brat Vicko (rođen 1653) bio je doktor prava. Nastanio se u Šibeniku, gdje je 1683. oženio Franjicu Dračević, nasljednicu obitelji koja je 1688. izumrla u muškoj lozi. Vicko je s bratom Jeronimom kupio 5. VII. 1703. posjed na Rabu, koji je pripadao obitelji do druge pol. XIX. st. Ta druga šibenska grana, koju je on utemeljio, imala je u drugoj pol. XVII. st. u zakupu posjed na otoku Prviću, gdje su uzgajali stoku. Izumrla je u muškoj lozi s Vickom, sinom Jeronimovim (1823–1887), a u ženskoj 1915; u Šibeniku još postoji njihova kuća (J. Perić). U prvoj pol. XVIII. st. Marin je učitelj u općinskoj školi u Rabu (oko 1733), a Frano rapski bilježnik (1736–57) i sudac (oko 1744/45). Mletačka Republika priznala je obitelji 12. IX. 1744. naslov conte. Upisani su i u Libro Aureo dei Titolati. Krsto je 1763. dovršio studije u Padovi. Ante od oko 1798. djeluje kao rapski bilježnik, 1807. za francuske uprave u Dalmaciji imenovan je sudskim bilježnikom, za kratkotrajne austrijske uprave na Rabu 1809 (od 2. V. do 15. XI) bio je javni bilježnik, a 1812. rapski načelnik. Pacifik je 1809 (za austrijske uprave) bio na čelu općinske uprave, 1812. općinski prisjednik, a 1848. načelnik Raba. Njihovi su suvremenici bili Ivan Šimun, primljen u ninsko plemićko vijeće (1804) i don Vicko, upravitelj i učitelj muške osnovne škole u Rabu (1807–32). U Zadru je Ivan u pol. XIX. st. prisjednik u I. R. Tribunale provinciale dalmato (oko 1862). Petar je bio prisjednik, a Pacifik vijećnik rapskog općinskog vijeća (oko 1873), kao i narodnjak Josip, koji je od općinskih izbora 1875. i rapski načelnik. On 1884. predvodi narodnjake koji su osnovali rapsku Narodnu čitaonicu (pravila potvrđena iste godine). Potkraj XIX. st. umro je havajski princ → JOHN OWEN DOMINIS, koji je vjerojatno podrijetlom iz te obitelji. Rapski načelnik bio je i Petar (oko 1903). Dragomir (1852–1915), sin sudskog prisjednika Ivana, bio je vinarski stručnjak, proizvođač i trgovac vinom. S više istaknutih dalmatinskih vinara pozvan je na sastanak u dalmatinsko Namjesništvo 29. XII. 1908, gdje se raspravljalo o svladavanju krize u pokrajinskoj trgovini vinom. Od srpnja 1901. do veljače 1907. bio je predsjednik Matice dalmatinske u Zadru, gdje je djelovao i u Narodnoj čitaonici. U siječnju 1901. bio je član Odbora utemeljitelja zadarskoga Gradskog prirodoslovnog muzeja. Njegov sin bio je glumac → IVAN MIRJEV, koji je sačuvao dio obiteljskih dokumenata. Sudbina obiteljskog arhiva nije poznata. Neke su arhivalije bile u posjedu šibenske obitelji Gogala (tzv. Arhiv de Dominisa), jedan dio pohranjen je sa spisima rapske obitelji Nimira u Historijskom arhivu u Zadru, gdje se nalaze i spisi bilježnika iz obitelji Dominis (zbirka Spisi rapskih bilježnika). Jedna se zbirka čuva u Naučnoj biblioteci u Zadru (Documenti della famiglia Dominis di Arbe, 62 577 Ms 951), druga u Historijskom arhivu u Rijeci (iz XVII/XVIII. st.). — Potomci obitelji žive i danas. U Rabu su sačuvane dvije njihove palače s uklesanim kamenim grbovima.