Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ĐUROVIĆ (Drugović), obitelj pomorskih kapetana i brodovlasnika iz Prčanja u Boki kotorskoj, koja se u arhivskim ispravama spominje već 1397. Potječu iz starog naselja Zalazi, zabilježena 1351. u Dušanovoj povelji, kojom su bili podložni Kotoru. Prema J. Erdeljanoviću, od njih vode podrijetlo Đurovići u Prčanju, Dobroti i Odesi, a prema M. Lukoviću, obitelj iz Prčanja potječe iz Zete. Najstariji predak do kojega dopire obiteljska predaja, Novak, na poč. XV. st. pod Balšom III. iselio se iz Zete i nastanio u Đuriću kraj Kamenara, odakle se obitelj o. 1470. preselila u Prčanj. Uoči pada Venecije obitelj je posjedovala jednu pulaku, a tijekom XIX. st. članovi obitelji bili su vlasnici i suvlasnici peliga »Tranquillo«, brigantinâ »Vulcano«, »Enrico«, »Cavalmarino«, »Tesoro« i »Naviesnik«, barkova »Mary« i »Columbus« te nave »Amelia«, ubrajajući se među najjače prčanjske brodovlasnike. Frano, pomorski kapetan, kao zapovjednik tartane Vuka Đurovića sudjelovao je u najstarijem redovitom prometu na Jadranu te je na putu između otoka Zante i Venecije, prevozeći državnu poštu, nakon žestoke borbe pao u tursko ropstvo. God. 1666. Turci su ga pogubili zajedno sa 10 članova posade. Petar Nikov, pomorski kapetan, istaknuo se u pomorskim bitkama 1684. u okolici Herceg-Novoga, u kojima je sudjelovalo i oko 80 Prčanjana. U tim je okršajima i poginuo. Marko, pomorski kapetan, dulje je opskrbljivao Boku hranom dok su turski gusarski brodovi ometali pomorsku plovidbu i trgovinu po Jadranu (1703). Niko Franov je kao pomorski kapetan zajedno sa svojom braćom Ivom i Tripom pobijedio 1708. u blizini otoka Krfa u borbi s gusarima iz Trípolisa. Dva puta bio je prčanjski načelnik (1736–39, 1750–53). Prema svjedočenju mletačkoga providura, istaknuo se 1739. u ratu između Austrije i Turske. Posredovao je i bio sudac u sporu između Crnogoraca i pograničnih mjesta u Boki, riješivši sukob na zadovoljstvo zavađenih strana i vlasti prilikom dolaska generalnog providura za Dalmaciju Danijela Dolfina. U povodu tih zbivanja u Zadru je 5. VIII. 1738. izdana pohvalnica, koja se čuva u arhivu bivše prčanjske općine. Anton (1777—1857) je do 1797. plovio na očevu brodu, a 1801. pristupio je Franjevačkom redu, služeći u franjevačkim samostanima mletačke provincije u Boki; kao delegat zastupao je provincijala. Vrijedan je duhovnik i prosvjetni radnik u Boki, a posebice u Kotoru, baveći se za opsade Kotora (1813/14) humanitarnim djelovanjem, a nakon preuređenja osnovne škole jedan je od prvih učitelja i nastavnika. Niko Matov, pomorski kapetan i brodovlasnik, od 1792. do 1793. obnašao je dužnost prčanjskoga načelnika. Mletački providur u Kotoru i Albaniji Valerio Anthelmi u službenoj potvrdi od 7. VI. 1793, koja se čuva u arhivu bivše prčanjske općine, govori o njegovim humanim zaslugama u doba velike oskudice hrane u Dalmaciji i Veneciji. Izlažući se opasnostima od napada gusarskog brodovlja, svojim je brodovima prevozio namirnice iz Albanije i Grčke. Zaslužan je i za mirenje naroda u Boki, donoseći uvijek nepristrane i razborite presude. Luka (1810–1861), pisac, bio je dušobrižnik u Ljuti te župni pomoćnik i župnik u Prčanju (1858–61). Svojom ostavštinom pomagao je Odboru za dogradnju nove župne crkve u Prčanju. God. 1844. objelodanio je u Veneciji omanje djelo Patrilogia degli uomini santi, illustri e chiari per probitŕ, dottrina ed ingegno, appertenenti alle Bocche di Cattaro, u kojemu piše o djelovanju poznatih Bokelja tijekom XIX. st. Antona Jozova, pomorskoga kapetana, zapovjednika škunera »Conte Sauran«, napala su 1816. tri naoružana gusarska broda u blizini otoka Khíosa u Egejskome moru. U žestokoj borbi Đ. se uspio obraniti potopivši topovskim hicima jedan brod, a druga dva natjeravši u bijeg. Za taj junački čin odlikovao ga je austrijski car Franjo I. zlatnom medaljom i naslovom viteza. Kao zapovjednik austrijskoga ratnog broda iskazao se hrabrošću u ratu 1848. te dragovoljnim odricanjem svoje pomorske naknade u korist ranjenih, ratne siročadi i udovica. Petra, pomorskoga kapetana i brodovlasnika, zapovjednika na njegovu brigantinu »Vulcano«, napali su 1830. turski gusari u vodama oko Cipra. Unatoč odlučnu otporu, gusari su se uspjeli popeti na brod i potpuno ga opljačkati. Brno Franov, pomorski kapetan, kao zapovjednik parobroda »Schild«, dobio je 1857. od kralja Obiju Sicilija Ferdinanda II. Viteški križ kraljevskog Reda Franje I. On je u blizini Brindisija, izloživši se smrtnoj opasnosti, spasio od pomorske nesreće napuljski ratni brod »L’Onesto«. Kao zapovjednik jednoga drugog parobroda Austrijskoga Lloyda spasio je život grofu Weberu, podaniku Kraljevine Saske, kojega su turske vlasti bile zamijenile za opasnoga političkog špijuna. Za taj podvig saski kralj Ivan I. imenovao ga je svojim vitezom. God. 1862. odlikovao ga je austrijski car za posebne zasluge za trgovačku mornaricu. Lodoviko, pomorski kapetan, sin → JOZE, pomorskoga kapetana i pjesnika, bavio se poviješću Prčanja te je iz Sudskog arhiva u Kotoru zabilježio sve podatke od 1522. do kraja XVIII. st. Autor je povijesnih crtica o crkvi Sv. Ivana u Prčanju, vezanih uza život i djelovanje članova obitelji Đ. Tu rukopisnu građu čuvaju njegovi nasljednici. U pomorskoj zbirci prčanjske župne crkve nalazi se njegova srebrom okovana sablja.

LIT.: A. Lazarević: Razvitak pučkog školstva u Boki kotorskoj. Kotor 1912. — J. Erdeljanović: Stara Crna Gora. Beograd 1926. — N. Luković: Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki Kotorskoj. Beograd 1930, 8, 28. — Isti: Prčanj. Historijsko-estetski prikaz. Kotor 1937, 129, 136, 164–171, 424, 427, 429, 431, 434–435, 437, 442–445, 457. — Isti: Boka Kotorska. Cetinje 1951, 181. — Isti: Poštanski saobraćaj na Jadranu. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 4(1955) str. 42, 44. — Isti: Prčanjsko brodarstvo XVIII. vijeka. Ibid., 5(1956) str. 103, 106. — Đ. D. Milović: Prilog proučavanju gusarstva na Jadranu i u Sredozemlju tokom XVIII vijeka. Ibid., str. 93. — M. Luković: Kratki osvrt na povijest Prčanja. Naše more, 5(1958) 4/5, str. 264–271. — N. Luković: Posljednje razdoblje pomorstva Prčanja (1814–1890). Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 9(1960) str. 195, 198, 200, 206. — Isti: Prčanj – Pomorsko naselje. Pomorski zbornik, 2. Zagreb 1962, 1887–1888. — R. Kovijanić: Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (XIV–XVI v.), 1. Cetinje 1963, 90, 98–99. — A. Botrić: Pomorska privreda Prčanja u prošlosti (XVI–XIX st.). 12 vjekova Bokeljske mornarice. Beograd 1972, 81–84.
 
Tatjana Delibašić (1993)