Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

DONAT, zadarski biskup (druga pol. VIII. st. — oko 850?). Po podrijetlu je Dalmatinac, ali ne Zadranin. Pretpostavlja se da je biskupom postao oko 801. U njegovo su doba Franci pod Karlom Velikim stavili pod svoj suverenitet Istru, Liburniju (tj. Primorsku Hrvatsku), Panonsku Hrvatsku i Dalmaciju, osim dalmatinskih gradova, koji su priznavali bizantski suverenitet. Ovi su, okruženi hrvatskim stanovništvom i izloženi njihovim napadima, živjeli u nesigurnosti te istodobno strahovali od venecijanskih prijetnja i pomorskih pohoda. Stoga su se dalmatinski gradovi, na čelu sa Zadrom, odlučili odreći Bizanta i prikloniti Francima. Za svoje su predstavnike izabrali zadarskog biskupa Donata i zadarskog duksa Pavla. Budući da se već spremalo venecijansko izaslanstvo Francima, njemu su se pridružila i dvojica Zadrana. Tako su prema Einhardovim Analima nakon Božića 805. pred Karla u carsku rezidenciju u Thionville (Aquisgrana, Diedenhofen) stigla braća mletački duždevi Obelarije i Beato te zadarski duks Pavao i biskup Donat s velikim darovima. To je prvi poznati politički akt Dalmatinaca i Zadrana i prvi spomen biskupa Donata. Premda nema nikakvih vijesti o sadržaju i rezultatima njihove misije, prema tijeku događaja zaključuje se da su priznali vlast Karla Velikog, moleći ga da ih uzme u zaštitu. Predložili su mu da se uredi granica između dalmatinskih gradova i Hrvata, jer su sada pod zajedničkim vladarom, a zauzvrat će mu plaćati godišnji danak. Karlo Veliki je pristao i, budući da su sada Venecija i dalmatinski gradovi postali njegovim pokrajinama, »izda uredbu o knezovima i narodima u Veneciji i u Dalmaciji«. Bizantski car Nicifor, koji Karlu Velikom nije priznavao carski naslov i koji je s njim bio u ratu još od 800, odgovorio je odmah na promjenu politike Venecije i dalmatinskih gradova. God. 807. poslao je svog admirala Nicetu, a 809. admirala Pavla da uspostave bizantsku vlast u dalmatinskim gradovima i Veneciji. Obnova bizantskog suvereniteta bila je sankcionirana franačko-bizantskim mirom u Aachenu 812. Prije toga u pripremanju mirovnih pregovora sudjelovao je i Donat. On je bio na čelu zadarskog izaslanstva, koje je s mletačkim izaslanstvom, pod vodstvom dužda Beata, otputovalo caru Niciforu »noseći mir« u ime Karla Velikog. Nicifor im je oprostio što su se bili odmetnuli od Bizanta i priklonili Francima te ih primio kao prijatelje i saveznike. Tom je zgodom car, da bi učvrstio vezu Bizanta sa Zadrom, poklonio Donatu tijelo mučenice i djevice Sv. Stošije (Anastazije), koje je 457. bilo prenijeto iz Srijema u Carigrad i koje je D. tada prenio u Zadar. Predaja je taj prijenos uresila zanosnim i kićenim zapisima i pričama. D. je, uz veliku pučku svečanost, položio moći svetice, koja je uz Sv. Krševana i Sv. Šimuna postala zaštitnicom grada i biskupije, u zadarsku katedralu Sv. Petra, poslije Sv. Stošije. Načinio je mali mramorni kovčeg za njezine relikvije s natpisom da tu počiva tijelo svetice i da ga je on dao načiniti (DONATVS PECCATVR EPISCOPVS FECIT). D. je za života bio mnogo slavljen. Neki povjesničari pišu da su ga Zadrani zbog zasluga nazvali »ocem domovine« (pater patriae). Kad je umro, tijelo mu je bilo položeno u monumentalnu kružnu građevinu, crkvu Sv. Trojstva, poslije Sv. Donata. Narod ga je proglasio svecem, ne čekajući papinsku kanonizaciju, pa se slavi 25. veljače. God. 1809. ostaci su mu prenijeti u svetište katedrale. Na grobu je natpis CORPUS SANCTI DONATI ARCHIEPISCOPI JADRENSIS (Tijelo svetoga Donata nadbiskupa zadarskog). Prema tradiciji D. je sagradio crkvu Sv. Donata po uzoru na dvorsku kapelu Karla Velikog u Aachenu, koju je vidio kad se tamo nalazio u izaslanstvu. U literaturi jedni na njoj uočavaju sličnost s crkvom Sv. Vitala u Ravenni i datiraju je u VI. st., a drugi misle da je građena najranije potkraj VIII. st.

LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 5. Venetiis 1775. — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 1. Zara 1877. — F. Rački: Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagrabiae 1877. — V. Brunelli: Storia della città di Zara dai tempi più remoti sino al 1815, 1. Venezia 1913. — F. Šišić: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925. — K. Krstić: Donat. Enciklopedija Jugoslavije, 3. Zagreb 1958, 56–57. — N. Klaić i I. Petricioli: Zadar u srednjem vijeku do 1409. Zadar 1976. — I. Petricioli: Od Donata do Radovana. Split 1990.
 
Josip Lučić (1993)